Kruškin cvjetar

Anthonomus piri Koll.

 

Važan je štetnik krušaka u Hrvatskoj. Štete se teže zapažaju i često se pripisuju drugim uzrocima.

 

Štetnik napada

Pupove.

 

Opis štetnika

Odrasli oblici su dužine oko 5 mm, rđaste su boje s jednom poprečnom svijetlom prugom preko oba pokrilja. Imaju dosta dugačko rilo koje je lagano izbočen u obliku luka.

Jaja su mliječno bijele boje i kruškolikog oblika. Veličine su oko 0,8 x 0,6 mm.

Ličinka je žućkaste boje i s crnom glavom. Tijelo joj je svijeno i debelo. Naraste do 6 mm dužine. Nema noge.

 

Biologija i životni ciklus štetnika

Krajem travnja i u svibnju javljaju se odrasli oblici. Oni se 2 do 3 tjedna hrane na mladicama i peteljkama. Prije početka ljetnih vrućina zavlače se na skrovita mjesta gdje provode ljetnu dijapauzu. Dolaskom jeseni ponovo počinju biti aktivni, hrane se, kopuliraju i počinju ovipoziciju. Jedna ženka položi dvadesetak jaja pojedinačno u zimske pupove. Iz jaja se razviju ličinke koje cijeli život provedu u pupu. Tu i prezime, a tek se na proljeće kukulje.

Ima jednu generaciju godišnje.

 

Štete koje izaziva štetnik

Ličinke se razvijaju u pupu u kojem provedu cijeli život hraneći se začecima budućih cvjetova. Napadnuti se pupovi ne razvijaju što može uzrokovati veliku štetu jer je uništen cijeli pršljen s cvjetovima i lišćem.

 

Zaštita od kruškinog cvjetara

Kruškin cvjetar može se suzbijati u dva navrata. Prvo tretiranje provodi se kad iz zaraženih pupova u proljeće izađe mladi imago i ostane 2 do 3 tjedna na mladicama. Vremenski to se tretiranje poklapa kad s istim sredstvima suzbijamo neke druge štetnike (savijače pupova, lisne uši i dr.). Drugo tretiranje je usmjereno i odvija se u jesen kada se iz ljetne dijapauze probude odrasli oblici, a prije nego počnu odlagati jaja. Treba paziti da su plodovi pobrani prije ovog tretiranja. Jesensko se suzbijanje vrlo rijetko koristi jer se već prilikom proljetnog suzbijanja drugih štetnika uspješno smanji brojnost i kruškinog cvjetara. Od insekticida djelotvorna su sredstva na bazi fentiona, fosalona i piretroidi.

Kako bi utvrdili optimalni rok proljetnog suzbijanja potrebno je početkom proljeća prikupiti 300 do 400 zaraženih pupova koji se stavljaju u kaveze i vješaju u krošnje. Promatranjem može se ustanoviti dinamika izlaska štetnika iz pupova i signalizirati rok suzbijanja kad počnu masovno izlaziti. Za jesensko tretiranje, rok se utvrđuje Steinerovom metodom udaraca i praćenjem tijeka ovipozicije u prirodi ili u kavezima.

Izdvojeni sadržaj