Kalifornijska štitasta uš

Kolonija kalifornijskih štitastih ušiju na plodu jabuke

Kolonija kalifornijskih štitastih ušiju na plodu jabuke

Quadraspidiotus perniciosus Comst.

 

Kalifornijska štitasta uš često se naziva i San Jose uš prema kalifornijskoj dolini San Jose. Domovina ovog štetnika je Kina odakle je prenesena u Sjevernu Ameriku. U Europi je otkrivena 1928. godine u Mađarskoj pa u Subotici odakle se ubrzo proširila i u Hrvatsku. Spada u karantenske štetnike (lista A2) za našu i većinu drugih europskih zemalja.

 

Štetnik napada

Koru izboja, grana i debla, lišće i plodove.

 

Opis štetnika

Odrasli oblici imaju tamnosivi, dosta spljošten štitić na kojem su jasno istaknuti koncentrični krugovi. Na sredini štitića nalazi se žućkasto puce. Promjer štitića ženke je oko 2 mm. Štitić nije srastao s tijelom već se može odignuti te se tada vide leđa uši. Sama uš je žute boje i okruglasta tijela. Ženka nema noge, oči, ticala i krila, ali s trbušne strane joj se nalazi dobro razvijeno rilo.

Štitić mužjaka je ovalno-izdužen i dugačak oko 1,5 mm. Mužjak je narančastožute boje s dobro razvijenim nogama, očima, ticalima i prednjim krilima, ali zakržljalog usnog aparata.

Mlade ličinke su pokretne jer prvih par sati imaju tri para kratkih noge, ticala i oči. Žućkaste su boje. Nakon što se pričvrste tvore isprva bjelkast zatim sivkast štitić. Štitić ličinki II. stadija je tamnosiv do crn.

 

Biologija i životni ciklus štetnika

Kalifornijska štitasta uš je izraziti polifag. Ima više od 150 biljnih vrsta domaćina, a posebno napada jabuku i krušku.

Prezimi kao ličinka, najčešće II. stadija. Ostali stadiji ako uđu u zimu, ugibaju. Također, velika je i prirodna smrtnost II. stadija koja iznosi u prosjeku 30 do 40%. U proljeće se razvoj ličinki razdvaja. Nakon nekoliko presvlačenja iz jednih nastaju mužjaci, a iz drugih nastaju ličinke III. stadija koje se razvijaju u ženke. Nakon kopulacije ženke legu žive mlade (viviparija). Jedna ženka leže 80 do 100 mladih. Prve ličinke se javljaju u svibnju i lipnju.

Ličinke su živahne, ubrzano se kreću ne bi li našle pogodno mjesto za pričvršćivanje. Kad se pričvrste, ostaju na tom mjestu do kraja svog razvoja. Razvoj traje 45 dana.

Kod nas ovaj štetnik obično ima tri generacije s time da treća može biti nepotpuna. Druga generacija se javlja krajem srpnja i u kolovozu, a treća generacija krajem kolovoza i u rujnu pa i listopadu.

Vrlo često je i preklapanje pojedinih generacija, stoga istovremeno na biljci domaćinu možemo naći sve razvojne stadije ove uši.

Glavni način širenja ovog štetnika je putem zaraženog sadnog materijala.

 

Štete koje izaziva štetnika

Kalifornijska štitasta uš pretežno se nalazi na kori izboja, grana i debla, ali se može naći i na lišću te plodovima. Na plodovima uši se koncentriraju u udubljenja čaške i peteljke.

Pri hranjenju kalifornijska štitasta uš ubrizgava otrovnu slinu u biljno tkivo što dovodi do distorzije tkiva domaćina, preranog opadanja lišća i propadanja inficiranih izboja i grana. Na mjestima uboda, voćke reagiraju pojačanom tvorbom antocijana pa se oko ubodnog mjesta javljaju crvene pjege (diskoloracija epiderme plodova).

 

Zaštita od kalifornijske štitaste uši

Kemijsko suzbijanje se obavlja u obliku zimskog prskanja ili primjenom insekticida u vrijeme pojave ličinki I. stadija za vrijeme vegetacije. U nasadima u kojima se provodi redovita mjera zaštite od ostalih štetnika, usput se uspješno smanjuje I zaraza kalifornijskom štitastom uši.

Preventivno je moguće posaditi manje osjetljive sorte jabuke kao npr. Boskop.

Od prirodnih neprijatelja značajne su božje ovčice te razne osice kao npr. Encarsia/Prospaltella perniciosi. Ta osica se uspješno uzgaja u laboratorijskim uvjetima na tikvama. Donošenje takvih tikva s mnogo osica u voćnjak pokazalo se kao uspješna metoda u suzbijanju ovog štetnika u nekim zemljama (Švicarska, Njemačka, Francuska i dr.).

Jako zaražene rasadnike treba likvidirati spaljivanjem zaraženog materijala.

Izdvojeni sadržaj