Krastavost breskve

Venturia carpophila


Ova bolest nije česta kod nas. Osim na breskvi, gljiva može parazitirati na šljivi i bademu. Najčešće se javlja na vinogradarskim breskvama, u zapuštenim voćnjacima breskve ili nasadima s umjetnim kišenjem. Zaraženi plodovi ne izgledaju privlačno i postižu malu tržišnu vrijednost. U kišnim godinama ako se ne provodi zaštita, štete mogu biti velike.


Bolest napada

Plodove, mladice.


Uzročnik bolesti

Gljiva Venturia carpophila.


Simptomi bolesti

Obično 5 do 6 tjedana nakon otpadanja latica na plodovima nastaju pjege maslinaste boje i promjera oko 0,5 mm. One se šire u promjeru od 2 do 5 mm, postaju baršunaste, tamnosmeđe do crne boje i zadržavaju okruglasto ovalni oblik. Prve pjege, kao i najveći broj pjega, nastaje na gornjem dijelu ploda bližem peteljci. Na plodu može biti više pjega koje se s vremenom spajaju pokrivajući manji ili veći dio površine ploda. Plodovi zaraženi u vrijeme intenzivnog porasta pucaju. U nastale pukotine naseljavaju se razne gljivice zbog kojih onda plod trune. Na kori izboja u početku su simptomi jedva vidljivi, a javljaju se u isto vrijeme kad i na plodu.


Biologija bolesti

Primarne zaraze potječu od prezimljenoga micelija u zaraženim izbojima ili na površini lezija. Iz micelija se stvaraju konidiofore koje otpuštaju konidije. Broj konidija je obično najveći u razdoblju od drugoga do šestoga tjedna nakon početka cvatnje. To je i najopasnije razdoblje za zarazu plodova. Infekcija nastaje penetracijom na mjestu gdje dlačice izlaze iz ploda, dok zaraze mladica nastaju u vrijeme njihova intenzivnog porasta.


Uvjeti za ostvarenje infekcije

Sporulacija je brojnija što je relativna vlaga veća. Konidiji klijaju u intervalu temperatura od 15 do 30 °C. Za sporulaciju optimalne temperature su od 25 do 30 °C. Konidiji klijaju pri relativnoj vlazi zraka od 94 do 100%, a optimum za klijanje jest 98 do 100%. Inkubacija na plodovima može trajati 35 do 77 dana, a na listovima oko 8 tjedana. Na mladicama najkraća inkubacija traje 25 dana, ali se simptomi na izbojima mogu pojaviti tek sljedeće godine.


Zaštita od krastavosti plodova

U rezidbi treba odstraniti zaražene izboje, iznijeti ih iz voćnjaka i spaliti. Rezidbom treba krošnju napraviti prozračnom kako se u njoj ne bi zadržavala visoka relativna vlaga zraka koja pogoduje razvoju bolesti. U voćnjacima gdje se bolest pojavljuje učestalije potrebno je provoditi i kemijsku zaštitu. Prskanje se izvodi fungicidima na bazi bakra, dodina, ditianona u intervalima od 12 do 14 dana, ovisno o rosama i učestalosti kiša. Ostala prskanja protiv pepelnice i šupljikavosti lišća sredstvima koja suzbijaju i ovu bolest u prosječnim godinama daju zadovoljavajuću zaštitu.

Izdvojeni sadržaj