Ekološki uvjeti za uzgoj šljive

Ekološki uvjeti za uzgoj šljive

Ekološki uvjeti za uzgoj šljive

Spram drugih voćnih vrsta, šljiva je u pogledu ekoloških uvjeta manje zahtjevna voćna vrsta. Može se zadovoljiti i lošijim tlom te oštrijom klimom, no najbolje rezultate će, naravno, dati u zadovoljavajućim i optimalnim uvjetima.

Tijekom dubokog zimskog mirovanja šljiva može podnijeti apsolutne minimalne temperature i do -30 °C. U rano proljeće, ovisno o sorti, šljiva može biti nešto osjetljivija na niske temperature nego druge voćne vrste. Cvjetovi u fazi balona mogu pozepsti pri temperaturi od -1 do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozebu na temperaturi već od -0,5 do -2,2 °C. Kao i kod ostalih vrsta, tek zametnuti plodovi su još osjetljiviji i pozebu na temperaturi od -0,5 do -2 °C.

Najvećem broju sorata šljive odgovara umjereno kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom od 9 do 11 °C i srednjom temperaturom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj, kolovoz) od 18 do 20 °C. Visoke temperature u periodu cvatnje djeluju nepovoljno na oplodnju  jer isušuju njušku tučka i otežavaju klijanje polena.

Za uzgoj šljive vrlo su značajne ukupne godišnje količine padalina i njihov raspored tijekom godine. Većina sorata najbolje uspijeva u krajevima čija je godišnja suma oborina između 700 do 1.000 mm i relativnom vlagom zraka 75 do 85%. Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm oborina godišnje. Ako u periodu formiranja koštice (plod veličine lješnjaka, 20 do 30 dana nakon cvatnje) dođe do nedostatka vode dolazi do masovnog otpadanja zametnutih plodova, a oni koji ostanu su sitni i nepravilno se razvijaju.

U pogledu tala, šljivi najbolje odgovaraju duboka, propusna, dobro drenirana, lagana, humusna tla bogata fosforom i kalijem. Reakcija tla treba se kretati oko neutralne (pH 6,0 do 7,5). Tla koja sadrže više od 10% aktivnog vapna daju loše rezultate pa se takva tla za intenzivnu proizvodnju izbjegavaju.

Izdvojeni sadržaj