Sadnja voćaka

Primjer suvremenog podizanja voćnjaka

Primjer suvremenog podizanja voćnjaka

Za uspjeh u sadnji voćaka potrebno je:

• odabrati dobre sadnice

• odrediti odgovarajući rok sadnje

• utvrditi raspored i razmak sadnje

• napraviti plan sadnje

• pravilno obaviti sadnju

 

Vrijeme sadnje

Sadnju je najbolje obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije, a to je u jesen ili proljeće. Zimi, iako vegetacija miruje, nije preporučljivo obaviti sadnju jer je tlo pod snijegom, smrzlo ili je suviše vlažno. U slučaju izuzetno povoljnih vremenskih prilika moguće je obaviti I zimsku sadnju, uz uvjet da tlo to omogućava. U našim krajevima sadnja se obavlja u period od listopada do travnja, s time da postoji pravilo da je bolje saditi u listopadu nego u studenom, bolje u studenom nego u prosincu i tako do travnja, a to znači što ranije – to bolje.

Stoga se kao najbolja opcija preporučuje jesenska sadnja.

 

1.    U jesen

Prednost se daje jesenskoj sadnji prvenstveno iz razloga što je u tom periodu puno lakše doći do kvalitetnog sadnog materijala i odgovarajućeg sortimenta nego u proljeće. Jesensku sadnju treba obaviti odmah nakon otpadanja lišća, odn. dok se sadnice izvade iz rasadnika. To je obično početak studenoga. No to ne znači da se ne može saditi i kasnije ako vremenske prilike dozvole. I kasno jesenska sadnja pa čak i zimska , ako tlo nije smrznuto je povoljnije od proljetne sadnje. Osim toga, jesenska sadnja ima niz drugih prednosti. Voćka brže obnavlja ozlijeđenu korijenovu mrežu i stvara jači korijenov sustav, sadnica ima povoljnije uvjete za dobro učvršćenje u tlu, tj. ima dobar kontakt s tlom. Naime, kako je tlo u ranu jesen još uvijek toplo i vlažno, korijen odmah započinje s rastom i obrastanjem tanjim vlasastim korijenjem, dok oštećeni deblji dijelovi lakše i brže zacjeljuju stvarajući kaluse. Iz kalusa se pak nastavlja produženi rast novog korijenja. Tijekom jeseni i zime tlo se slegne od kiše i snijega što uspostavlja odličnu dodirnu površinu između čestica tla i korijenja koje se obnavljalo i nastavilo rasti još u jesen. U takvim uvjetima mlada voćka ima odlične preduvjete za prezimljavanje pa u proljeće prije početka kretanja vegetacije ponovno nastavlja intenzivan rast korijenja. Korjenova mreža se dobro razvije i postane sposobna da početkom vegetacije započne lagano osiguravati i transportirati vodu i hranjive tvari u sve nadzemne dijelove voćke.  Na teškim i vlažnim tlima kasna jesenska sadnja u sjevernim i hladnijim područjima lošije će uspjeti (korijen neće odmah početi rasti i obnavljati se, nego tek u proljeće kad se tlo zagrije, a do tada se dogode razne povrede (pozeba, truljenje na mjestima reza …)). U toplim južnim područjima može se saditi kroz cijelu jesen.

 

2.  U proljeće

U proljeće se sadi u slučaju da tlo nije bilo dobro pripremljeno u jesen ili je bilo suviše vlažno s visokim nivoom podzemne vode. Proljetnu sadnju je bolje obaviti ranije nego zakasniti jer se korjenova mreža obnovi prije početka rasta nadzemnog dijela. Proljetna sadnja je bolja od jesenske samo na tlu koje nije dovoljno ocjedito i rastresito (tj. zbijeno, tvrdo i hladno) i ako su u jesen klimatski uvjeti bili loši.

 

Razmaci sadnje (gustoća sklopa) ovisi o:

• bujnosti voćaka

• uzgojnom obliku

• plodnosti tla

• primjeni mehanizacije

• načinu obrade tla …

 

Plan sadnje

Plan sadnje sadrži raspored, veličinu i oblik tabli, putove, kanalsku mrežu i skicu rasporeda voćaka, razmak sadnje s naznakom voćnih vrsta i sorata…

Potrebno je imati oprašivače u nasadu (zasaditi kompatibilne sorte i to na dovoljnoj udaljenosti od glavne sorte).Plan je vrlo bitan ukoliko sadimo stranooplodne i triploidne sorte. U tom slučaju u nasadu je potrebno imati minimalno tri sorte koje približno jednako cvjetaju, dok u slučaju triploidnih sorata u nasadu moraju biti zastupljene minimalno 4 sorte kako bi se osigurala što bolja oplodnja. Sorte oprašivači i triploidne sorte se sade u sredinu nasada dok se ostale sorte sade oko njih. Ukoliko se radi o većoj parceli, ovakav raspored sadnje je potrebno ponavljati dok se cijela parcela ne zasadi. U planu sadnje potrebno je odrediti i smjer sadnje voćaka. Obavezan pravac redova je sjever-jug ukoliko to nagib dozvoljava. On je višestruko značajan. Osunčanost redova je maksimalna, plodovi su bolje obojeni, dozrijevanje im je ujednačenije, bolja je provjetrenost čime je smanjena i prisutnost biljnih bolesti i štetnika. Na blažim padinama redovi se postavljaju kontra nagibu, a na većim nagibima potrebno je formirati terase.

Nakon napravljenog plana, slijedi razmjeravanje terena i obilježavanje mjesta za sadnju.  Da bi to znali potrebno je odrediti razmak u redu i između redova, a to ovisi o bujnosti voćaka, uzgojnom obliku, primjeni mehanizacije, plodnosti tla i sl.

 

Postupak sa sadnicama

Saditi treba samo dobro razvijene i zdrave sadnice. Sadnice treba nabaviti na vrijeme nakon čega se odmah sade ili utrape. Trap je jarak dubine 50 cm, a širine malo veće od promjera korijena sadnice. Nije dobro sadnice trapiti dok su povezane u snopove (ostaju šupljine među korijenjem). Sadnice se koso postave u jarak tako da i spojno mjesto bude u jarku. Nasipaju se rahlim tlom da se popune sve šupljine među korijenjem pa se lagano nagazi da tlo bolje prione uz korijenje. Na kraju se nasipa da korijenje bude 15 cm ispod površine tla. U hladnijim područjima dobro je postaviti sloj slame zbog sprečavanja pozebe. Treba paziti da se u trap ne uvuku miševi i voluharice.

Prije sadnje potrebno je pripremiti sadnice što znači da ih sve treba još jednom pregledati. Sve oštećene, nekvalitetne i zdravstveno neispravne se odstranjuju. Na zdravim sadnicama se odstrane svi oštećeni dijelovi korijena, a ako je korijenov sustav izrazito razvijen kao u bujnih sorata, treba ga skratiti na dužinu 15 do 20 cm. Žile korijena treba skratiti oštrim škarama na način da presjek bude ravan, a ne kosi, jer tada rane brže zarastaju.Nakon toga dobro je potopiti korijenje u 1%-tnu otopinu Cuprablau-a, ilovače i goveđeg gnoja u omjeru 1:1:1 na 24 do 48 sati kako bi se navlažilo i obložilo česticama koje sadrže hraniva i povećavaju ljepljivost s tlom te potopiti u fungicide i streptomicin (zaštita). Umjesto otopine vode, ilovače I goveđeg gnoja danas se sve više upotrebljavaju otopina fitohormona. Najbolje rezultate dale su otopine NAA i IBA u koncentraciji 0,03 do 0,05%. U ovoj otopine žile korijena ostaju potopljene 10 do 12 sati.

 

Tehnika sadnje

Tijekom sadnje potrebno je voditi računa o rasporedu sadnica u odnosu na plan sadnje. Nakon toga, imati na umu da se sadnice posade na približno istu dubinu na kojoj su bile posađene u rasadniku, tj. da cijepljeno mjesto bude barem 10 cm iznad razine tla. Dubinu je lako odrediti jer dio debla koji je bio u zemlji je uvijek svjetlije boje od dijela koji se nalazio iznad zemlje. Sadna mjesta se iskolče, a zatim se u pravcu redova otvori brazda. Na manjim površinama zabiju se kolci, a oko njih se kopaju jame širine 50 do 60 cm i dubine 40 cm. Bitno je samo da je promjer jame veći od promjera korijenovog sustava kako bi se žile nesmetano smjestile i zauzele što prirodniji položaj u jami. Kopanje jame izvodi se neposredno uz marker unutar reda i uvijek s iste strane. Gornji sloj tla od 25 do 30 cm je mekši i plodniji i naziva se mekota. Taj sloj se iskopa i izbaci na jednu stranu. Donji sloj od oko 35 do 50 cm dubine naziva se zdravica i ona je manje plodno tlo pa se izbacuje na suprotnu stranu od mekote. No danas se kopanje jama najčešće obavlja svrdlom ili se jama ne kopa već se sadi u precizno izvučenu brazdu. Ako se na dnu jame ili brazde nalazi kamena podloga ili lapor, potrebno ih je razbiti. Pripremljena sadnica se postavi na 3 do 5 cm od kolca. Kolac mora biti dovoljno visok tako da dopire do visine osnovnih skeletnih grana. Prilikom sadnje važno je da se sadnice stavljaju uvijek s iste strane kolca. Kolac ima više prednosti, od toga da sprečava lomljenje novo-posađenih voćaka, štiti sadnicu od nepovoljnog utjecaja vjetra, može spriječiti mehaničke povrede stable strojevima za obradu tla te korisno djeluje na ublažavanje opasnosti od smrzavanja I ožegotina. Danas se kolac koristi samo prve dvije godine. Uz kolac napravi se manji humak u jami, a na njega se rasprostre korijenje da bude usmjereno na sve strane. Zatim se obavlja nasipanje usitnjenog tla (5 do 8 cm) na korijen uz protresanje da se ispune šupljine te se obavi lagano zbijanje gaženjem. Na taj sloj ide sloj zrelog stajskog gnoja, ali treba paziti da gnoj ne dođe direktno na korijen kako ga ne bi spalilo, pa sloj zemlje do kraja. Obično se stavlja 20 do 30 kg zrelog stajskog gnoja po sadnici. Na koncu ugazi se mala zdjelica za zadržavanje vode I voćka se zalije s oko 30 litara vode. Odmah nakon sadnje, sadnice treba vezati za armaturu. Ako oko voćnjaka prije sadnje nije podignuta ograda, sadnice treba zaštititi nekim prikladnim materijalom kao npr. zaštitnom mrežom, papirom, slamom od zečeva i srna.

 

Greške u sadnji:

• Preduboka sadnja – voćka zaostaje u razvoju, tjera izboje, iznad vrata korijena može pucati kora, slabiji i povratni rast korijena.

• Preplitka sadnja – sadnica izložena suši.

 

Rez nakon sadnje

Odmah se provodi rez nadzemnog dijela sadnice tj. pristupa se rezu za formiranje uzgojnog oblika.

U suprotnome voćke bi slabije rasle jer oslabljen korijenov sustav ne bi slao nadzemnom dijelu dovoljno vode i hraniva (to je u slučaju kada u nasadu nije osiguran sustav za navodnjavanje). Ako su posađene sadnice s preuranjenim izbojima, sadnica se ne prikraćuje već se eventualno prorijede suvišni izboji.

 

Armatura u nasadu

U nasadima voćaka koje su cijepljene na slabo bujne podloge neophodno je osigurati potpore.

U suvremenim gustim nasadima potpora je obično u obliku “špalirskog naslona” – tj. stupova i žica.

Stupovi se postavljaju po dužini redova na razmak najčešće od 6 do 7 m. Mogu biti drveni, betonski, čelični, … Važno je dobro učvrstiti čeone stupove jer su oni izloženi najvećem opterećenju. Žica (koristi se pocinčana ili čelična žica promjera 2 do 3 mm) se postavlja u 2 ili 3 reda (1. red na 40 do 50 cm od tla, a ostali na razmaku od 50 cm).

Izdvojeni sadržaj