Održavanje tla u voćnjaku

Zatravljivanje međurednog prostora u voćnjaku

Zatravljivanje međurednog prostora u voćnjaku

Osnovna svrha održavanja tla u voćnjaku je osiguranje plodnosti, vlage, hranjivih i organskih tvari u tlu.

Ono se može postići na više načina tj. sustava kao što su ugar, zatravljivanje, malčiranje tj. nastiranje, zatravljivanje s odabranim smjesama trava i leguminoza, uzgajanje međukultura, uzgoj usjeva za zelenu gnojidbu, uzgoj potkultura ili kombiniranjem dva ili više navedenih sustava. Koji od sustava će se koristiti ovisi o klimatskim uvjetima, količini godišnjih ili mjesečnih oborina te proizvodnosti voćnjaka. Sustav treba odabrati prema potrebama voćnjaka uzevši pri tom u obzir sve ekološke i organizacijske okolnosti, kao i najjednostavniju i najjeftiniju provedbu.

 

CRNI UGAR

Crni ili jalovi ugar je sustav održavanja tla kad se redovito obrađuje cijela površina. Obradom tla sprečava se razvoj korova, prekidaju se kapilare pri površini tla pa se značajno smanjuje isparavanje vlage, a na težim tlima se razbija pokorica, poboljšavaju se osobine tla i aktivnost mikroorganizama u tlu. Tlo se održava obradom, upotrebom preparata za uništavanje korova i pokrivanjem tla PVC folijama. Sve te mjere se mogu i kombinirati. Najviše se koristi upravo mjera upotrebe herbicida jer zahtjeva najmanje rada. Herbicidi se prskaju po površini tla ili se rasipaju ako su u granulama. PVC folije se najčešće koriste duž redova ispod krošanja jabuka gdje je teži pristup strojevima. Održavanje tla ugarom se ne preporučuje na terenima  s većim nagibom kako ne bi došlo do erozije tla i pogoršanja same strukture. Ovaj način je dobar samo ako se redovito dodaju organska gnojiva zbog strukture i plodnosti tla (ako ne, struktura tla se kvari, tlo se zbija i stvaraju se slojevi nepropusni za vodu, a smanjuje se i prozračnost pa dolazi do gušenja korijena). Ako se tlo neprestano obrađuje, nakon kiše ono je neprohodno za strojeve što onemogućava zaštitu u vrijeme brzog razvoja gljivičnih bolesti.

 

OBRADA TLA I ZELENA GNOJIDBA

U nedostatku stajskog gnoja, siju se biljke za zelenu gnojidbu, koje se zaoru i stvaraju organsku masu.

Ovaj način održavanja tla može se provoditi samo u krajevima gdje ima dovoljno kiše. Gdje su ljeta sušna, a nema navodnjavanja, nema ni zelene gnojidbe jer te biljke traže puno vode. U južnim područjima se sije poslije berbe plodova, a zaorava u proljeće. Najčešće kulture koje se koriste za zelenu gnojidbu jesu lupina, inkarnatka, stočni grašak, bob, uljana repica, raž + grahorica, …

 

TRATINA (LEDINA)

Smatra se najlošijim načinom održavanja tla u voćnjaku. U vlažnim područjima tratina služi za ispašu stoke ili za dobivanje sijena. Trave troše puno vode i hraniva, a naročito dušika i to baš za vrijeme intenzivnog rasta i cvatnje. Zbog toga voćke zaostaju u rastu, plodovi opadaju i ostaju sitniji, a cvjetni pupovi se manje zameću (“Tko u voćnjaku travu kosi, taj voće prosi”). Ovaj način se preporučuje samo za ekstenzivni i poluintenzivni uzgoj voćaka na strmim terenima i to samo u vlažnim područjima. Potrebna je redovita gnojidba, a naročito dušikom.

 

ZATRAVLJIVANJE MEĐUREDNOG PROSTORA

U suvremenim voćnjacima, ovaj oblik održavanja tla je najčešći. Travni pokrivač  zasniva se od višegodišnjih trava, travno-djetelinskih smjesa ili djetelinsko-travnih smjesa. Koje smjese će se upotrijebiti ovisi o klimatskim prilikama i svojstvima tla, ali uglavnom smjese trava i lepirnjača  - trave razvijaju zelenu masu, dok lepirnjače osiguravaju dušik. Od travno-djetelinskih i djetelinsko travnih smjesa najčešće se koriste talijanski i engleski ljulj s bijelom djetelinom, smiljkitom i crvenom djetelinom. Travni pokrivač se zasniva među redovima gdje se trava kosi, a otkos se malčira, dok se u redu između stabala održava ugar prskanjem herbicidima. Prednost ovog načina održavanja tla u nasadu je što se i nakon kiše može koristiti mehanizacija, a i manje je zbijanje tla pri radu traktora. U slučaju prekomjernog vlaženja, trave jače transpiriraju pa korijen neće imati posljedice od previše vode. Potrebna je redovita gnojidba. U zatravljenom prostoru povećana je mikrobiološka aktivnost.

 

MALČIRANJE (NASTIRANJE)

Malčiranje ili nastiranje je postupak prekrivanja tla u voćnjaku nekom organskom tvari koja truljenjem obogaćuje tlo humusom (natrulo sijeno, slama, listinac, kukuruzovina, pokošena trava, …).

Pod malčem aktiviraju se mikroorganizmi i fauna tla (gliste) koja  ga koriste za hranu i postupno obogaćuju tlo humusom, popravljaju mu strukturu.

Ako se kao malč koriste tvari bogate celulozom, dolazi do pomanjkanja dušika pa ga treba dodati gnojidbom. Malčiranje se obavlja najčešće u proljeće poslije proljetne obrade tla.

Debljina sloja je 10 do 15 cm, a treba paziti da se ne malčira 40 do 50 cm uz deblo zbog glodavaca.

 

Prednosti malčiranja:

• Sprječava se prekomjerno isparavanje vlage iz tla

• Poboljšano je akumuliranje oborina (manje površinsko otjecanje)

• Smanjena je erozija

• Nema korova, pa nema ni obrade tla

• Popravlja se struktura tla

• Poboljšano je primanje K i P i drugih elemenata

• Popravlja se toplotni režim tla i štiti korijenje od pozebe

• Manje oštećenje i onečišćenje otpalih plodova prije berbe

• Lakši pristup u voćnjak u svako doba (pogotovo zaštita)

 

Nedostaci malčiranja:

• Postoji opasnost da se malč zapali – požar

• Ispod malča i u njemu se razmnožavaju miševi i drugi glodavci koji oštećuju korijen

• U malču mogu preživjeti štetnici koji se u proljeće razvijaju u većem broju

 

Malčiranje najbolje podnose jezgričave voćke (jabuke i kruške), pa jagodaste (jagoda, malina, ribiz, borovnica), a najlošije breskva.

 

Malčiranje tla neorganskim tvarima

Najčešće se primjenjuje u uzgoju jagoda ili uzgoju voćaka u gustom sklopu. Materijal za nastiranje je crna plastična folija i tzv. staklena vuna.

 

UZGOJ POTKULTURA

U mladim voćnjacima uzgajaju se razne potkulture što ima nekoliko ograničavajućih faktora:

- otežavaju prohod strojeva i redovito izvođenje agrotehnike

- iznose velike količine vode i hraniva i jače osiromašuju tlo (posebno su neprikladne one koje iznose puno vode, kalija i fosfora (bundeve, lubenice, krastavci, krumpir, repa, zelje…)

- ako se tlo redovito gnoji i navodnjava mogu se uzgajati one koje obogaćuju tlo dušikom i organskom tvari (grašak, grah i bob).

Izdvojeni sadržaj