Mjerenje vlage tla pomoću aparata Watermark

Mjerenje vlage tla pomoću aparata Watermark

Navodnjavanje voćnjaka

 

Navodnjavanje je agrotehnička mjera kojom se korijenov sustav opskrbljuje dovoljnom količinom vode jer padaline najčešće ne zadovoljavaju potrebe voćke za vodom.

Navodnjavanje regulira vodni, zračni i toplinski režim tla te režim ishrane biljaka, a potiče i mikrobiološku aktivnost i rad kišnih glista. Pravilnim navodnjavanjem utječe se na vegetativni rast, intenzitet fotosinteze, povećanje priroda i poboljšanje kvalitete plodova.

Navodnjavanje treba primijeniti u kritičnom trenutku odn. prije nastupanja deficita vlage. Deficit vlage na početku vegetacije negativno utječe na opći porast voćke, rast lišća je loš, a cvatnja slabija zbog otpadanja cvjetnih zametaka, dok u drugom dijelu vegetacije manjak vode izaziva prisilno sazrijevanje i otpadanje plodova, loše zametanje cvjetnih pupova te starenje i otpadanje lišća. Rezultat je poremećaj procesa fotosinteze i slabije nakupljanje hranjivih tvari pa voćke lošije prezimljuju i lakše stradaju.

Norme i vrijeme navodnjavanja ovise o količini i rasporedu padalina, o karakteristikama tla, načinu održavanja tla, sorti i podlozi, gustoći sklopa, starosti nasada i visini priroda.

Kod nas navodnjavanje nije zastupljeno u onim razmjerima u kojima bi trebalo biti, ali se ide u smjeru povećanja površina pod sustavima navodnjavanja jer bi ono trebalo biti obavezno obzirom da je pojava suše na našim područjima redovita pojava u ljetnim mjesecima, traje duže ili kraće vrijeme i ostavlja ponekad ozbiljne posljedice na smanjenje prinosa i pogoršava kvalitetu plodova.

Vrijeme navodnjavanja određuje se na osnovi mjerenja količine i kretanja vode u zoni korijenovog sustava. Ono se mjeri vlagomjerom, tenziometrom, neutronima i gama zrakama. Vlagomjeri u voćnjacima predstavljaju novi način mjerenja. Isti mjere vlagu u svakom trenutku, za sve kulture i na svim tipovima tala.

Postoji više načina navodnjavanja, a koji će se koristiti ovisi prije svega o količini vode, podneblju, radnoj snazi i ekonomskoj moći voćara. Najčešće korišteni načini navodnjavanja jesu sustav „kap po kap“, navodnjavanje kišenjem i minirasprskivačima.

 

Navodnjavanje minirasprskivačima

Ovim načinom voda pada na površinu tla u obliku malog mlaza ili maglice. Sustav radi pod tlakom od 1 do 2,5 bara te se navodnjava samo dio voćnjaka gdje se razvija glavna masa korijena. Ova metoda je osjetljiva na vjetrovitim područjima i u područjima s visokom evaporacijom. Na tržištu postoji više tipova minirasprskivača različitih konstrukcija kao npr. pulsirajući ili kontinuirani, s navodnjavanjem cijelog ili samo dijela kruga, različitog dometa i intenziteta navodnjavanja. U slučaju minirasprskivača potreba za filtriranje vode je manja u odnosu na navodnjavanje kapanjem.

 

Navodnjavanje kapanjem

Ovaj način predstavlja najracionalniji utrošak vode spram drugih načina navodnjavanja. Ne dolazi do šokiranja voćke ni zbijanja tla.

Sastavni dijelovi ovog načina navodnjavanja su usisni vod, predfilter, pumpa, ventil, injektor za kemijska sredstva, filter, glavni cjevovod, razvodna mreža, lateralni cjevovod i kapaljke. Princip na kojem radi ovaj sustav jest da voda iz sustava postavljenih cijevi izlazi kroz kapaljke postavljene uzduž cijevi i „kap po kap“ vlaži tlo uz svaku sadnicu ili odraslu voćku. Ovom metodom može se najpreciznije dodavati voda potrebna u tlu.

Postoje dva sustava navodnjavanja, a to je površinsko i potpovršinsko. Kod površinskog sustava su kapaljke i cijevi postavljene iznad tla ili na površini tla, a kod potpovršinskog navodnjavanja su ukopane u tlo.

Najveća mana ovog načina navodnjavanja je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko, a povezano je s kakvoćom vode za navodnjavanje. Mehaničko začepljenje kapaljki može se spriječiti filterima. Kemijsko začepljenje je pak posljedica stvaranja netopivih soli na otvoru ili unutar kapaljke.

Najvažnija prednost navodnjavanja kapanjem je mogućnost fertirigacije istovremeno s navodnjavanjem.

 

Navodnjavanje kišenjem

Ovim načinom navodnjavanja se voda raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Ova metoda ima mnogo prednosti, moguća upotreba u različitim topografskim uvjetima, zahtjeva minimalne pripremne radove na zemljištu, ne zauzima obradivu površinu, ne smanjuje korištenje mehanizacije, mogućnost točnog doziranja i ekonomičnog korištenja raspoložive vode.

Sustav funkcionira tako da uređaj zahvaća vodu iz izvora, tlači je kroz cijevi i na kraju preko rasprskivača u obliku prirodne kiše raspoređuje po površini koja se navodnjava. Sustav može biti prenosiv, polustabilan i stabilan. Svaki se sastoji od vodozahvata, cijevne mreže, rasprskivača i armature, a cijevna mreža od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila. Rasprskivači imaju završnu ulogu u sustavu kišenja i razlikuju se po vodnom tlaku, domeni bacanja vode, količini izbacivanja vode, površini i intenzitetu kišenja, vrsti i broju mlaznica te načinu pogona i kišenja.

 

Kod primjene navodnjavanja potrebno je znati odrediti elemente navodnjavanja, a to su norma navodnjavanja (ukupna količina vode koju treba da ti biljci), obrok navodnjavanja (količina vode koju treba dati prilikom svakog navodnjavanja), broj navodnjavanja (koliko puta treba navodnjavati), trenutak navodnjavanja (u kojem trenutku započeti s navodnjavanjem) i trajanje navodnjavanja (koliko dugo treba trajati navodnjavanje). Da bi se odgovorilo na navedena pitanja treba znati da nema formule u koju bi se bez izlaska na teren već samo obradom na računalu dobile potrebne vrijednosti za uspješno navodnjavanje. Kad započne proizvodnja u trenutku navodnjavanja, potrebno je stalno praćenje situacije na terenu kako bi se moglo u pravom trenutku ispravno intervenirati.

Norma navodnjavanja predstavlja ukupni nedostatak vode u vegetaciji neke kulture. Matematički se računa po formuli:

 

Nn = Σ Pv – Σ Rv,     gdje je

 

Nn – norma navodnjavanja (mm)

ΣPv – ukupno potrebna količina vode biljci u vegetaciji (mm)

ΣRv – ukupno raspoloživa voda u vegetaciji (mm)

 

Ovaj jednostavni matematički izraz nije lako objasniti obzirom da se postavlja pitanje koja je to količina vode potrebna biljkama i kako ju odrediti?

Ukupno potrebna količina vode u vegetaciji jednaka je vrijednosti evapotranspiracije. Evapotranspiracija je ukupna količina vode koja se gubi procesom evaporacije i procesom transpiracije s određene površine u određenom vremenu. Evaporacija je voda koja se gubi s površine tla isparavanjem, dok transpiracija predstavlja vodu koja se gubi iz biljke.

Evapotranspiracija može se izračunati eksperimentalno pomoću sofisticiranih lizimetarskih stanica. Ove izračune rade znanstvene institucije, dok je drugi način putem raznih modela koji se temelje na znanstvenim spoznajama. Kako univerzalna formula za izračun evapotranspiracije ne postoji, to dovoljno govori o njenoj složenosti. Za praktičnu primjenu prihvaćen je način izračuna pomoću računalnog modela CROPWAT kojeg su preporučili stručnjaci FAO-a.

Za stručno doziranje vode potrebno je pri svakom navodnjavanju pravilno odrediti obrok navodnjavanja i trenutak početka navodnjavanja.

Norma navodnjavanja se dalje dijeli na nekoliko obroka navodnjavanja. To je količina vode koja se daje biljci u jednom navodnjavanju. Obroci navodnjavanja nisu jednaki tijekom cijele vegetacije i ovise o uzgajanoj kulturi i tlu. Obrokom navodnjavanja treba se navlažiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta tj. optimalnog stanja vlažnosti tla. Lakšim, pjeskovitim tlima potreban je manji obrok navodnjavanja nego težim, glinastim tlima, ali zato će se lakša tla trebati češće navodnjavati od težih tala jer biljke trebaju jednaku količinu vode bez obzira na kojem se tlu uzgajaju.

 

Trenutak početka navodnjavanja određuje se u praksi na nekoliko načina, a preporučuje se metodom mjerenja vlažnosti tla ili metodom svakodnevnog utroška vode. Obračun svakodnevnog utroška vode u stvari je određivanje vodne bilance na temelju priljeva i utroška vode tijekom vegetacijskog razdoblja.  Bilanciranje vode radi se pomoću koeficijenta navodnjavanja. Koeficijent navodnjavanja predstavlja količinu vode u mm koja se utroši za svaki stupanj srednje dnevne temperature zraka (mm/1 °C).

Intenzitet navodnjavanja može se izračunati po formuli:

 

I = q : P,          gdje je

 

I – intenzitet navodnjavanja (mm/min)

q – protok rasprskivača (l/min)

P – površina kišenja jednog rasprskivača (m2)

Poznavanje intenziteta navodnjavanja je važno zbog usklađivanja intenziteta navodnjavanja s intenzitetom upijanja vode u tlo tj. infiltracijom.

Izdvojeni sadržaj