Zaštita kukuruza od štetnika

Kukuruzna zlatica

Kukuruzna zlatica

Najznačajniji štetnik kukuruza koji se javlja u novije vrijeme je kukuruzna zlatica. Ostali štetnici koji čine veće ili manje štete u pojedinim godinama uzgoja su još žičnjaci i kukuruzni moljac.

Žičnjaci (lat Agriotes ustulatus Schall., lat. Agrotes sputator Schall., lat. Agriotes oscurum Schall.) napadaju sjeme kukuruza u vrijeme klijanja i nicanja. Tako mogu u znatnoj mjeri smanjiti sklop. Kod jačeg napada mogu u toj mjeri uništiti mlade biljčice da je potrebno usjev presijavati. Najjači napad žičnjaka tj. drotara ili klisnjaka može javiti nakon preoravanja livada. Odrasli oblici-klisnjaci, hrane se cvjetovima korovnih biljaka i ne uzrokuju štete, koje na korijenu kulturnih biljaka pričinjavaju samo ličinke.

Mjere zaštite: za kvalitetno suzbijanje ovih štetnika važno je obaviti pregled tla kako bi se utvrdio prag odluke za suzbijanje žičnjaka. Mjere suzbijanja ovise o broju pronađenih štetnika. Ako smo iskopom jama i pregledom tla, utvrdili da je zaraza žičnjacima 3 - 5 - 10 po metru četvornom u područjima s više vlage (sjeverozapadna Hrvatska), odnosno 1 - 2 u sušnijim područjima, zadovoljit će sjetva sjemena kukuruza tretiranog insekticidom. Ovo je ekonomski i ekološki najprihvatljivija metoda suzbijanja. Poljoprivrednicima je na tržištu još uvijek na raspolaganju određen broj hibrida kukuruza čije je sjeme tretirano insekticidima. Ako smo pregledom parcela utvrdili da je brojnost veća od ranije navedene i kreće se u rasponu između 10 do 25 ličinki po metru četvornom u područjima s više vlage (sjeverozapadna Hrvatska), odnosno 8-20 u sušnijim područjima, sjetva sjemena tretiranog insekticidom neće dati zadovoljavajuće rezultate. Bit će nužno primijeniti insekticid u trake uz sjeme kukuruza. Da bismo mogli provesti ovu metodu suzbijanja, moramo imati depozitore granula montirane na sijačicu za kukuruz. U slučaju da smo pregledom tla utvrdili vrlo visoku zarazu ličinkama, tj. više od 25 ličinki po metru četvornom u područjima s više vlage (sjeverozapadna Hrvatska), odnosno više od 20 u sušnijim područjima, niti jedna od ranije nabrojenih metoda neće dati zadovoljavajuće rezultate, nego ćemo morati tretirati cijelu površinu(tekućim ili granuliranim insekticidima). Ovo je najskuplja i ekološki najnepovoljnija metoda. Odabrani insekticid nužno je u što kraćem roku, najbolje odmah, inkorporirati u tlo. U slučaju da je na pojedinim parcelama broj žičnjaka  veći od 45 ličinki/m2. U takvim je slučajevima nužno je provođenjem agrotehničkih mjera–plodored, reguliranje nivoa vode na parcelama i tako utjecati na smanjenje brojnosti štetnika. Isključivo kemijske mjere suzbijanja štetnika kod ovakve brojnosti štetnika nisu dovoljne.

Biologija štetnika: žičnjaci maju višegodišnji razvoj koji traje 2 - 4, a proteže se kroz 3 do 5 kalendarskih godina. Hrane se korijenjem biljaka, katkada oštećuju sjeme i tek iznikle biljke. Najveće štete prave ličinke dulje od 1 cm, a mogu narasti do oko 3 cm. Na parcelama kukuruza uočavamo prorijeđen sklop, zaostajanje u rastu pojedinih biljaka i njihovo venuće. Kad takvu "sumnjivu" biljku iščupamo, možemo naći u tlu oko korijena duguljaste, uske, tvrde, žuto-narančaste ličinke. Simptomi koje vidimo na kukuruznoj biljci oštećenoj od žičnjaka lako su prepoznatljivi. Propadanje biljke počinje sušenjem najmlađeg lista kukuruza, a stariji, donji listovi još su u „dobroj kondiciji“ i normalnog izgleda. Na biljci kukuruza možemo uočiti mjesto ulaska ličinke u biljku.                

Sovice (lat. Noctuidae) gusjenice ovog štetnika podgrizaju mladu biljčicu kukuruza. Druga važna skupina štetnika.  Štete čine  gusjenice pregrizajući vrat korijena, nekad i stabljiku.  Napadnute biljke ugibaju, što uzrokuje prorjeđenje sklopa. Najvažnije vrste su: usjevna sovica, sovica ipsilon i proljetna sovica.  Odluku o suzbijanju  donosimo na temelju pronađenih sovica pregledom tla. Prag odluke je 1 - 2 sovice po m².

Biologija štetnika: odrasli oblici leptira polažu jaja na vrh klipa, pa se tu i uočavaju i prva oštećenja od gusjenica. Većinom se hrane na svili. Poslije prvog presvlačenja gusjenice se uvlače u klip, hrane se zrnom na klipu. Prilikom ishrane prave hodnike u klipu. U jednom klipu nalazi se samo jedna gusjenica, što je posljedica kanibalizma kod ove vrste. Ima 1 - 7 generacija godišnje, a najčešće 2 generacije.  Prva generacija gusjenica je malobrojna i razvija se pretežno na kukuruzu ili suncokretu. Populacije druge generacije mogu biti  mnogobrojne. Leti na temperaturi od 20 - 25ºC. Pojava kukuruzne sovice ovisi o temperaturi u proljeće. Javljaju se kada je temperatura tla na 10 cm, 16 - 17ºC, a srednja dnevna 18 - 20ºC. Najveća aktivnost leptira je u večernjim satima. Ne lete u mraku.

Mjere zaštite: važno je naglasiti da tretman sjemena insekticidom pruža odgovarajuću zaštitu samo u slučaju ranijeg napada (kukuruz ima 2 lista). Ako se napad dogodi kasnije tada preporučujemo primjenu insekticida. Aplikaciju insekticidom treba obaviti u večernjim satima jer su gusjenice tada najaktivnije (danju se skrivaju ispod grudica zemlje).

Kukuruzni moljac – (lat. Ostrinia nubilalis Hübner ili lat. Pyrausta Hübner) svake godine postoji napad ovog štetnika. Gusjenice ovog štetnika napadaju gotovo sve dijelove biljke. Oštećenjem dijelova stabljike smanjuje se mehanička čvrstoća i kod jačeg napada dolazi do loma stabljike. To otežava mehaniziranu berbu. 

Biologija štetnika: štetnik prezimljava u obliku zakukuljene gusjenice u stabljikama kukuruzinca ostavljenog u polju. Dobro podnose niske temperature tako da prezimi velik broj ovih štetnika. Leptiri počinju izlijetati oko sredine svibnja no ako su toplija proljeća moguća je pojava leptira i ranije. Let leptira traje dvadesetak i više dana. Kod kukuruznog moljca jasno se razlikuju po izgledu leptiri mužjaci od ženki. Ženke su veće i zdepastijeg tijela sa svijetložutim do svijetlosmeđim krilima dok je mužjak manji i tamnijih krila. Obično u proljeće prvo izlijeće mužjaci, a nakon njih ženke. Smatra se da kukuruzni moljci mogu preletjeti i dvadesetak kilometara udaljenosti. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja najčešće na donju stranu lista i to u skupinama od 100 - 900. Gusjenice se razviju iz jajeta za 3 - 14 dana što ovisi o vremenskim uvjetima.Mlade se gusjenice hrane s mladim još nerazvijenim listom ili se uvlače u pazušac listova, kada se razmota takav napadnuti list vide se rupice u nizu. Osim toga gusjenice čine štetu na metlicama, stapkama klipa, ubušuju se u stabljiku gdje nastavljaju s ishranom, takve biljke sklonije su slamanju. Dio gusjenica ostaje u stabljici i tu prezimljava, a ostale daju drugu generaciju kukuruznog moljca. Gusjenice druge generacije prave štete na klipovima hraneći se zrnom i buše stabljike kukuruza koje se lome i padaju na tlo, tako da su one štetnije od prve generacije.

Mjere zaštite: da bismo umanjili štete od ovog štetnika treba prvenstveno provoditi preventivne mjere zaštite bilja: agrotehničke, mehaničke i uzgajati otporne sorte. Agrotehničke mjere baziraju se na poštivanju plodoreda, čime se smanjuje potencijal bolesti i štetnika. Kod hibrida klasične selekcije postoje razlike u otpornosti na kukuruznog moljca, a svaka tvrtka koja proizvodi te hibride mogla bi navesti tu otpornost na deklaraciji. Mehaničke mjere su za sada najznačajnije mjere koje se trebaju provoditi na cijelom području uzgoja kukuruza, a podrazumijevaju uništavanje kukuruzinca u kojem prezimljava kukuruzni moljac. Kukuruzinac bi trebalo usitniti kako bi ga obradom unijeli što dublje u tlo do 15.05. U loše zaoranim ostatcima gdje dijelovi stabljika vire iznad tla mogu biti kukuljice ovog štetnika. Kao što smo na početku naglasili još uvijek ima nesavjesnih „poljoprivrednika“ koje nije briga za ostale proizvođače ili jednostavno ne znaju koje su posljedice njihovog nemara. Osim preventivnih mjera za suzbijanje kukuruznog moljca postoje i kurativne mjere: biološke, biotehničke i kemijske. Biološke mjere odnose se na primjenu prirodnih neprijatelja, kod nas nemaju primjenu kao ni biotehničke mjere gdje se u kombinaciji koriste atraktanti koji privuku štetnika i insekticidi koji ga ubiju. Također ni kemijske mjere primjena zemljišnih insekticida ili tretiranje sjemena prema rezultatima istraživanja ne daju zadovoljavajuće rezultate na suzbijanje ovog štetnika.Osim toga za primjenu insekticida u vegetaciji trebalo bi imati traktore visokog klirensa što naši poljoprivrednici nemaju ili koristiti aviotretiranja. Osim toga za sada niti jedan insekticid kod nas nije registriran za suzbijanje ovog štetnika u kukuruzu.

Kukuruzna zlatica (lat. Diabrotica virgifera virgifera Le Conte)

Kukuruzna zlatica je štetnik kukuruza novijeg datuma. Prve štete zabilježene su 2002. god. u okolici Županje.

Biologija štetnika: kukuruzna zlatica prezimljuje u stadiju jaja u tlu, a prve se ličinke javljaju od sredine svibnja pa do sredine lipnja i hrane se korijenom kukuruza. Odrasli oblici javljaju se krajem lipnja te oštećuju list i svilu na klipu. Glavne štete čini ličinka u tlu pregrizajući bočno korijenje te dolazi do polijeganja biljaka, tzv.“guščji vrat“. Kukuruzna zlatica je kornjaš duguljastog tijela dug 5-6 mm. Pokrilje je žute boje s crnim prugama na hrptu (ženka) ili gotovo potpuno crno (mužjak). Ticala su duga i nitasta. Noge su tamne sa žutim dijelovima. Ličinka živi na korijenu kukuruza. Žućkastobijele je boje, s tamnom glavom. Naraste do 15 mm. Najveće štete nanosi ličinka izgrizanjem korijena biljaka kukuruza. Osim lišća, izgrizaju i svilu zbog čega dio klipa ostaje bez zrnja. Odrasli oblici hrane se polenom pa se tijekom srpnja, kolovoza i rujna nalaze na metlici , svili klipa i listovima.

Mjere suzbijanja: suzbijanje ovog štetnika provodi se preventivno poštivanjem plodoreda te kemijskim mjerama. Budući da je zlatica štetnik monokulture svakako treba izbjegavati ponovljenu sjetvu kukuruza na istoj parceli. Kemijskim mjerama suzbijamo ličinke u tlu na silažnom i merkantilnom kukuruzu, a na sjemenskom ako je potrebno i odrasle zlatice.

Najvažnije je ne sijati uzastopce kukuruz na istoj površini! Monokultura kukuruza pogoduje razmnožavanju i širenju kukuruzne zlatice!

Ako parcela nije zasijana kukuruzom, ličinke uginu od gladi. Na površinama gdje je brojnost kukuruzne zlatice velika, a ipak se sije kukuruz nakon kukuruza, morat će se primijeniti insekticid i pridržavati se uputa uz svaki pojedini insekticid. Postoji nekoliko mogućnosti:

- primjena granuliranih insekticida u vrijeme sjetve kukuruza (kao i za žičnjake), insekticid mora imati dugotrajno djelovanje u trake
- prskanjem škropivima u traku prilikom sjetve ili u drugoj polovici svibnja uz biljke kukuruza, uz inkorporaciju (plitko unošenje insekticida u tlo)
- primjenom tekućeg insekticida peristaltičkom pumpom u trake u vrijeme sjetve kukuruza
- sjetvom tretiranog sjemena

Svaka od navedenih mjera, koju odabere poskupljuje proizvodnju kukuruza, a neke od navedenih iziskuju dodatnu poljoprivrednu opremu (npr. depozitori za granule ili peristaltička pumpa).

Insekticidi

Prije sjetve ili sa sjetvom

Klorpirifos - etil

6 – 8 l/ha širom 3 l/ha u trake

Zemljišni štetnici – žičnjaci, uz obavezno unošenje u tlo

Sa sjetvom

Tebufos

20 - 25 kg/ha u trake

Žičnjaci, grčice, pozemljuše, ličinke kukuruznog moljca.

Prije sjetve ili sa sjetvom

Karbofuran

20 - 30 kg/ha tretiranje u trake

Kukuruzna zlatica, ličinke žičnjaka

Tretiranje sjemena

Metiokarb

1,5 - 2 l/100 kg sjemena

Žičnjaci

Prije sjetve ili sa sjetvom

Teflutrin

0,5 l/ha u trake ili 2 - 3 l/ha širom

Žičnjaci


Prije sjetve ili tretiranje sjemena

Imidakloprid

1,5 l/ha tretiranje širom, 1 l/100 kg sjemena, tretiranje sjemena

Žičnjaci

Tretiranje sjemena

Tiametoksam

1 l/100 kg sjemena, tretiranje sjemena

Žičnjaci

Tretiranje sjemena

Fipronil

0,1 l/10 000 sjemenki

Žičnjaci


Ukoliko želite pristupiti informacijama o najnovijim tehnologijama u poljoprivredi te modernom pristupu u poljoprivrednoj proizvodnji, kliknite ovdje.

Pratite nas također i na Facebook-u.

Izdvojeni sadržaj