Pospješivanje oplodnje rajčice bumbarima

Bumbar

Bumbar

u posjetu cvijetu rajčice

U zaštićenim se prostorima za pospješivanje oprašivanja i oplodnje rajčice koriste bumbari.

Bumbari (lat. Bombus terrestris) su kukci, koji pripadaju porodici pčela (lat. Apoidea) i potporodici bumbara (lat. Bombinae). Bumbari proizvode jako male količine meda, koje su premale za industrijsku proizvodnju, ali su zato u današnje vrijeme jedni od najvažnijih oprašivača.

Proizvodnja bumbara započela je tek 1987. godine u Belgiji, dok se u Nizozemskoj koriste od 1988. godine. U početku su se primjenjivali na 3 % usjeva rajčice, a 1991. godine njihova primjena se proširila na 95 % površina. Zbog vrlo dobrih rezultata oprašivanja, 1992. godine primjenjuju se na 100 % površina usjeva rajčice.
Danas se za oprašivanje većeg broja voćnih i povrtlarskih vrsta, vrlo često koriste bumbari i oni su u zaštićenom prostoru postali neizostavna agrotehnička mjera.
Bumbari su vrlo efikasni u oprašivanju, a cvijeće obično pretražuju odozdo prema gore, te na taj način  nikada ne posjete isti cvijet. U traženju cvijeta vodi ih osjetilo mirisa, a u jednoj minuti bumbari posjete 20 - 30 cvjetova. Na cvjetovima koji su oprašeni vide se smeđe točkice, te se na taj način može kontrolirati oprašivanje, a obojenje na cvijetu vidljivo je nekoliko sati nakon posjete bumbara.
Dokazano je da bumbari pospješuju oprašivanje i time povećavaju prinos za najmanje 3 % u odnosu na ručno oprašivanje.
Bumbari su aktivni na temperaturama od 10 – 30 °C, najaktivniji su na  temperaturama od 15 - 25 °C, te ostaju aktivni i kada temperatura zraka padne na 5 °C kao i kada je slabo osvjetljenje, ali je tada smanjen postotak oplodnje. Ovakav širok spektar djelovanja omogućava im građa tijela i mogućnost prilagodbe.
Bumbari spadaju u malobrojne kukce koji mogu kontrolirati vlastitu tjelesnu temperaturu, na način da tresu svoje letne mišiće proizvodeći toplinu, a njihovi čupavi kaputi, koji služe kao izolator im u tome svemu pomažu. Ova prilagodba omogućava im život u hladnijim podnebljima i na velikim visinama.

Prednosti bumbara u odnosu na druge načine oprašivanja:

Za bumbare je karakteristično da proizvode visoke vibracije vlastitim tijelom, bez  pomicanja krila, što se naziva „buzz efekt“ brujanja. Cvijetu rajčice za kvalitetnu oplodnju potrebne su vibracije od oko 400 Hz, a njih bumbari mogu postići svojim tijelom.
Bumbari se vrlo lako snalaze u zaštićenim prostorima, te  za razliku od pčela medarica u  uvjetima visokih temperatura ne napadaju i ne ubadaju radnike. Radilice i matice bumbara imaju žalac kao i pčele, ali će ubosti samo u slučaju samoobrane i to samo onda kada su stisnute (npr. u ljudskoj šaci) i kada ne mogu u bijegu odletjeti.
Prije uboda bumbari se obično pokušavaju spasiti tako da se bace na tlo, okrenu na leđa, „zastrašujuće“ zazuje i pokazuju svoj crni trbuh pokušavajući preplašiti svog protivnika. Kada osjete da su u opasnosti ispustiti će i specifičan miris kao sredstvo samoobrane.
Ako ženka bumbara (radilica, matica) ipak nekoga ubode, taj ubod nikada neće biti poziv drugim članovima kolonije za napad, što je slučaj kod pčela medarica.
Bumbari od cvijeta do cvijeta lete puno brže od pčela medarica, a lete čak i na niskim temperaturama (< 12 °C), te rade za oblačna i kišna vremena.
Bumbar je svojim krupnim tijelom na kojemu se nalaze guste duge dlačice, sposoban prenijeti vrlo velike količine peluda s cvijeta na cvijet.
Za razliku od pčela medarica, bumbar nema naviku skupljati hranu samo s atraktivnih cvjetova, već skuplja hranu sa cvijeća bližeg svojoj košnici, a radilice bumbara u odnosu na pčele medarice ostaju puno duže vani tijekom skupljanja hrane.

Pčele medarice, oprašuju samo u određenom dijelu godine, dok su kolonije bumbara uzgojene u kontroliranim uvjetima, dostupne za oprašivanje tijekom cijele godine. Kolonije bumbara ne ugrožavaju nametnici, što nije slučaj kod pčela (akarinoza i varinoza pčela), te ih nije potrebno tretirati kemijskim sredstvima.
Primjenom hormonskih preparata za oplodnju može se narušiti ljudsko zdravlje, njihovom primjenom, plodovi su lošije kvalitete;  neujednačeni, šuplji, s malim brojem sjemenki, često nerazvijeni i bez arome.
Oprašivanje (npr. rajčice), ručnim protresanjem biljke je skupo, oduzima puno vremena, a oplodnja cvjetova je slaba, što dovodi do manjih prinosa, te lošije kvalitete i neujednačenosti plodova.

Na 1 ha zaštićenog prostora potrebno je 5 - 7 košnica bumbara, koji su aktivni 8 - 10 tjedana. Ako prva cvatnja u usjevu počinje tijekom ljeta, potrebno je od početka krenuti s većim brojem košnica po hektaru, a preporučuje se 8 - 10 košnica/ha.
Tijekom proljeća, kada cvate vanjska vegetacija, preporučljivo je povećati broj košnica u objektu, jer će radilice bježati iz zaštićenog prostora.
 
Košnice bumbara sastoje se od kartonske kutije sa vratašcima, (kroz koja bumbari mogu ulijetati i izlijetati) te od gnijezda, ispod kojeg se nalazi spremnik s dodatnom hranom.

Košnice se postavljaju na postolje visine 0,5 do 1 m iznad tla, u vodoravan položaj, te zaklonjene od direktnog sunca s ulazom okrenutim prema istoku. Treba izbjegavati smještaj u gustom lišću ili odstraniti listove koji onemogućavaju ulijetanje i izlijetanje bumbara iz košnice.
Kako bi iskoristili svu tekuću hranu iz košnice, nakon 3 do 4 tjedna potrebno je podignuti stražnju stranu košnice za 5 mm.
 
Nakon unosa u zaštićeni prostor košnica se ne smije otvarati minimalno pola sata, a najbolje ju je otvoriti po noći. Ako košnice otvorimo po noći, svitanjem zore postupno će izletjeti radilice i obaviti prvi orijentacijski let, dok su bočne i krovne ventilacije još zatvorene, te će početi oprašivati cvjetove. Poželjna temperatura u plasteniku za bumbare je između 18-30 °C.
 
Tijekom života kolonije potrebno je izbjegavati svako uznemiravanje bumbara lupkanjem po košnici, nepotrebnim otvaranjem poklopca košnice i sl.
Također, do kraja života kolonije, nije preporučljivo njeno premještanje na drugo mjesto, jer postoji mogućnost gubitka dijela radilica zbog njihove odvojenosti od legla i ostatka kolonije.
Na taj način  smanjuje se efikasnost kolonije i skraćuje se njezin životni vijek.
 
Najveći neprijatelj bumbara je nepromišljeno i nestručno čovjekovo djelovanje. Bumbari jako teško podnose kemikalije koje se koriste za suzbijanje štetnika, jer imaju sličan metabolizam. Pesticidi koji štete bumbarima mogu naštetiti i čovjeku i drugim sisavcima, a uglavnom se radi o otrovima koji djeluju na živčani sustav.

Zbog toga je prije primjene sredstva za zaštitu bilja, potrebno pažljivo pročitati upute, te (ukoliko je dozvoljeno da košnice ostanu u zaštićenom prostoru) je potrebno rano ujutro zatvoriti košnicu dok su bumbari još u njoj.
Ako ih je pak potrebno iznijeti iz zaštićenog prostora, tada bi trebalo zatvorene košnice smjestiti u sobne uvjete na temperature od 18 - 23 °C.

Košnice treba unijeti u plastenik kada počne cvatnja prvih cvjetova, a tijekom zime treba početi s postavljanjem minimalno tri košnice po hektaru tako, da se zaokruži cijeli usjev. Svaka dva tjedna potrebno je unijeti dvije nove košnice po hektaru, kako bi stalno u plasteniku imali kolonije različite starosti.

Upotreba bumbara u oprašivanju ima veliki niz prednosti u odnosu na druge načine oprašivanja, jer njihovom primjenom dobivamo krupnije, sočnije i kvalitetnije plodove.

Izdvojeni sadržaj