Peršin

Peršin

Peršin

Petroselinum crispum

Peršin je podrijetlom iz mediteranskih zemalja, odakle se proširio u sve zemlje južne Europe. Prirodoslovci su utvrdili da je pradomovina peršina – Sardinija.

U mnogim zemljama južne Europe peršin raste kao divlja ili poludivlja biljka. Stari Grci poznavali su peršin, ali ga nisu rabili za jelo. Držali su ga svetom biljkom. Od peršina su pravili vijence koje su nosili na svečanim gozbama. Međutim, stari Rimljani peršin su jeli. Gladijatori su prije borbi jeli peršin – vjerujući da im daje snagu, jača reflekse i čini ih lukavijima. Do kraja srednjeg vijeka peršin je bio isključivo ljekovita biljka i sredstvo ukrašavanja u raznim prigodama. Danas je peršin nezamjenjivo začinsko povrće, bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna svjetska kuhinja.

Diljem svijeta danas se uzgajaju dvije podvrste peršina:

  1. Peršin listaš (lat. Petroselinum crispum ssp. crispum
  2. Peršin korijenaš  (lat. Petroselinum crispum ssp. tuberosum

Zaštita peršina od korova

Primjena herbicida neizbježna je pri ugoju peršina na većim površinama jer korovi počinju nicati prije mrkve a brži im je porast pa onemogučavaju nicanje mrkve ili pak mogu „ugušit“ mladi nasad.

Zaštita peršina od štetnika

Najznačajniji štetnici peršina su: mrkvina muha (lat. Psila rosae) i  lastin rep (lat. Papilio machaon).

Zaštita peršina od bolesti

Najznačajnije bolesti peršina: pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), crna trulež korijena (lat. Alternaria radiciana), pepelnica (lat. Erysiphe heraclei).

Navodnjavanje peršina

Ravnomjerna opskrba vodom tijekom vegetacije ima značajan utjecaj na uspješan uzgoj peršina. U fazi nicanja treba osigurati optimalnu vlagu u sjetvenom sloju tla jer je u suprotnom nicanje otežano i neujednačeno. Početak faze zadebljanja korijena kritična je u pogledu potrebe za vodom, stoga  treba osigurati dovoljnu količinu vlage u tlu u to vrijeme. Ako se vlaga ne osigura oborinama potrebno je navodnjavanje (20-30 mm).

Priprema tla i gnojidba peršina

Peršin ne podnosi gnojidbu svježim stajskim gnojem pa se treba sijati iza kultura pri čijem uzgoju se koristio stajski gnoj, to mogu biti rajčica, krumpir ili kupus.

Uvjeti za rast i razvoj peršina

Minimalna temperatura za klijanje sjemena je  3-4°C, u takvim uvjetima od sjetve do nicanja peršina proći će oko mjesec dana. Sporom klijanju pridonosi i nedostatak vlage te kisika u sjetvenom sloju. Od posijanih sjemenki često nikne i manje od 50%.

Berba i skladištenje peršina

Peršin korjenaš može se vaditi prije pune tehnološke zrelosti (kad je promjer zadebljalog korijena u glavi oko 1 cm). Takav se bere kad je namijenjen za upotrebu u svježem stanju, a prodaje se korijen s lišćem.

Lutrasil folija u uzgoju peršina

Zbog prisustva inhibitora klijanja u sjemenu peršina, klijanje je sporo pa od sjetve do nicanja nerijetko prođe i do 30 - tak dana. Iako je klijanje moguće pri relativno niskim temperaturama (3 - 4°C) optimalna temperatura koja ujedno i ubrzava proces klijanja je oko 18°C, ali i svaki stupanj više od minimalne temperature ubrzava klijanje. 

Kultivari peršina

Diljem svijeta danas se uzgajaju dvije podvrste peršina: (lat.Petroselinum crispum ssp. crispum) – peršin listaš i (lat. Petroselinum crispum ssp. tuberosum) – peršin korjenaš.

Sjetva peršina

Sjetva se gotovo uvijek vrši izravno na stalno mjesto. Za kasniji (ljetno jesenski) uzgoj peršina, sije  se u redove ili trake na ravnoj površini dok se za raniji proljetni uzgoj sije na gredice u 4 - 5 redova.

Morfološka svojstva peršina

Zadebljali korijen peršina koji se koristi kao namirnica sastoji se od epikotila (skraćena stabljika), hipokotila te od dijela pravog korijena na kojem se nalaze postrani korjenčići. Kod peršina listaša korijen je manje zadebljao, nepravilnog oblika te razgranat.

Hranidbena vrijednost peršina

U kuhinji se i list i korijen peršina koriste kao dodatak jelima odnosno kao začin. Konzumiraju se i kuhani i sirovi. Najčešće se konzerviraju sušenjem.

Najnovije objave