Patlidžan

Plodovi patlidžana (BOBE)

Plodovi patlidžana (BOBE)

različitih boja i oblika

Patlidžan je tropska biljka podrijetlom iz istočne Indije odakle se širi po cijeloj Aziji a osobito Kini. Kina se i navodi kao sekundarno središte podrijetla.

U Europi se prvi put spominje u 14. stoljeću, najprije u Španjolskoj, gdje su ga, kao i na sjever Afrike, donijeli arapski trgovci. U 15. se stoljeću pojavljuje u Italiji, a u 16. stoljeću u Hrvatskoj.

Na tržište dospijeva od svibnja do studenog, može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici), posebno u južnim krajevima RH. Kemijski sastav ploda varira u ovisnosti od sorte i načina uzgoja. Tako šećeri čine 30 - 35 % suhe tvari, što je znatno niže nego kod ostalih povrtlarskih vrsta, s tim da je najveći sadržaj glukoze. Od mineralnih tvari plodovi sadrže najviše fosfora, magnezija i kalcija. Osim vitamina C sadržava nikotinsku kiselinu, vitamin B, i neznatne količine karotina. Osim toga, male je kalorične vrijednosti.Patlidžan su zbog neznanja u 17. stoljeću nazivali jabukom luđaka, a sve jer su konzumirali nedovoljno zrele ili sirove plodove koji zbog solanina uzrokuje probavne smetnje.  

Latinski naziv patlidžana je (lat. Solanum melongena L.), a spada u porodicu (lat. Solonaceae).

Hranidbena vrijednost patlidžana

Patlidžan je slabo zastupjena namirnica u prehrani pa iz tog razloga nema ni veći gospodarski značaj.

Morfološka svojstva patlidžana

Patlidžan je jednogodišnja biljka visine 0,5 - 1m,  ovisno od sorte a rijetko naraste i više.

Priprema tla za patlidžan

Ukoliko na površini namjenjenoj za uzgoj paprike nije bila neka ozima ili rana proljetna predkultura u jesen treba izorati  tlo na 30 cm. U proljeće se zatvara brazda tanjuranjem dok se frezanjem tlo usitnjava do praškaste ili sitno zrnaste strukture na dubini od 10 - 15 cm.

Kontejnerski uzgoj presadnica patlidžana u zaštićenim prostorima

Patlidžan se gotovo uvijek uzgaja iz presadnica kako bi biljka izbjegla kontakt sa niskim temperaturama pri kojima joj je onemogučen rast i razvoj.

Uzgoj patlidžana u zaštićenim prostorima

Uzgoj u zaštićenim prostorima podosta je sličan uzgoju patlidžana na otvorenom ali zaštićeni prostori zbog mogućnosti kontroliranja mikroklimatskih uvijeta  omogućuju pomicanje rokova sadnje presadnica  na rokove kad to nije moguće izvršiti na otvorenom zbog preniskih temperaturnih uvijeta tla i zraka. Iz tog razloga razdoblje plodonošenja u uvijetima zaštićenih prostora se produžava a time se povećava i prinos te ekonomska isplativost plastenika.

Hidroponski uzgoj patlidžana

U zaštićenim prostorima patlidžan se može  uzgajati i bez tla odnosno u sistemu hidroponija. Supstrati u hidroponskom uzgoju mogu biti različitog porijekla.

Navodnjavanje patlidžana

Zbog učestale primjene PE folije pri uzgoju patlidžana i ″kap po kap″ sistem navodnjavanja ima najučestaliju primjenu. 

Zaštita patlidžana od bolesti

Uz pravilnu plodosmjenu, dezinfekciju tla u zaštićenim prostorima te sadnju zdravih presadnica patlidžana i preventivnu zaštitu, gljivične bolesti nebi trebale predstavljati osobiti problem.

Berba patlidžana

Berba patlidžana je višekratna, a ovisno o vremenskim uvjetima vrši se svakih 5 - 10 dana.

Uvjeti za rast i razvoj patlidžana

Patlidžan ima relativno dugu vegetaciju a za uspješan rast na otvorenom poterbno je bezmrazno razdoblje od 5 mjeseci te 3 mjeseca sa srednjom dnevnom temperaturom višom od 20°C.

Gnojidba patlidžana

Ako je tlo na kojem se planira prizvodnja patlidžana s manjom količinom humusa ono se preporuča gnojiti sa organskim gnojivima radi poboljšanja strukture tla tj. postizanja povoljnih vodozračnih odnosa te zbog poboljšanja mikrobiološke aktivnosti. 

Uzgoj patlidžana na otvorenom

Razmak sadnje ovisi i o kultivaru (manje ili više bujni) kao i o lokaciji gdje se patlidžan sadi (topliji ili hladniji krajevi).

Kultivari patlidžana

Postoje brojne sorte koje se razlikuju po boji, namjeni, okusu i strukturi. Sorte patlidžana razlikuju se po obliku ploda koji može biti dugog cilindričnog, okruglo - jajolikog i izduženo - kruškastog oblika. Boja vanjske pokožice ploda promjenljiva je i može biti tamnoljubičasta s jakim sjajem (što naše tržište najviše prihvaća), tamnoljubičasta, bez sjaja, i crvenkastoljubičasta s jakim sjajem. Po veličini mogu biti sitni i krupni plodovi (od 50 - 1000 g).

Plodored za patlidžan

Na istu površinu smije doći tek nakon 4 goidne a predkultura mu nesmiju biti ostale biljke iz porodice pomoćnica (lat. Solonaceae). Patlidžan je dobra predkultura za druge vrste povrća.

Zaštita patlidžana od štetnika

Najznačajniji štetnik koji se javlja na patlidžanu u toku vegetacije je krumpirova zlatica.

Zaštita patlidžana od korova

Redovitom međurednom kultivacijom bilo mehaniziranom ili ručnom (zavisno o veličini proizvodne površine) istodobno uz prozračivanje tla uništavaju se i korovi. ​

Prinos patlidžana

Prinos ponajviše ovisi o razdoblju berbe koje je u kontinentalnom području kraće pa se prinos kreće od 15 - 20 t/ha dok je u mediteranu prinos oko 50 t/ha. Prinos ovisi još i o kultivaru te učestalosti berbe.

Pinciranje patlidžana

Pinciranje – uklanjanje zaperaka je mjera njege u uzgoju plodovitog povrća kojom se uklanjaju zaperci (postrani izboji dužine 5 do 10 cm) koji se razvijaju u pazuhu listova. Ovim se postupkom utječe na regulaciju vegetativnog rasta rajčice, patlidžana. Naime, uslijed optimalnih uvjeta rajčica razvija veliku lisnu masu i mnogo zaperaka što utječe na smanjeno zametanje plodova. Ujedno, plodovi koji se zametnu su sitniji. Kod indeterminantnih kultivara rajčice zaperci se uklanjaju jednom tjedno pri čemu se provodi i omatanje veziva oko biljaka. Zaperci se uklanjaju rukom, nožem ili škarama pri čemu mjesto reza treba biti što manje kako bi se spriječila infekcija i razvoj uzročnika bolesti.

Međuredna kultivacija patlidžana

Cilj ove mjere je aeracija površinskog,sloja i mehaničko uništavanje korova. Obavlja se 3 - 4 puta u toku vegetacije, sve dok biljke ne sklope redove.

Najnovije objave