Luk

Luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi. 

Latinski naziv za luk (lat. Allium cepa L.) u prijevodu znači "jedan", "jedinstven", a za to postoje dva razloga. Jedan je taj što luk ima jednu jedinstvenu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka, dok je drugi razlog taj što se sama glavica luka sastoji od više ujedinjenih, koncentrično poredanih listova koji čine glavicu luka. Ubraja se u one vrste povrća (kao što su primjerice peršin, celer, pasternjak, poriluk) koje se koriste i kao začini, pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina.

Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu. U proljeće i ljeto tu je visoka sorta mladog luka, koji ima slatkasti ili srednje jaki okus. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše, pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu ljusku. Ima izražajnu aromu, a naziv je dobio prema svojoj boji – bijeli, žuti i crveni (ljubičasti). Tu spada i ljutika, sorta luka s manjim glavicama.

Luk potječe iz Azije i Bliskog Istoka, a uzgaja se preko 5000 godina. Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka tako što su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu.

U Indiji se još u 6. stoljeću luk, osim u kuhinji, koristio i za liječenje. Popularnost luka održala se i u starih Grka i Rimljana, a osobito su ga koristili siromašni slojevi ljudi kao dodatak svojim jednostavnim jelima.

U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdrava doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači ovoga široko rasprostranjenoga povrća Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.

Zaštita luka od štetnika

Lukova muha je najopasniji štetnik luka u našim područjima a u pravilu se javlja u vlažnim proljećima. Najopasnija je prva, proljetna generacija, koja napada još nerazvijene biljke.

Zaštita luka od korova

Korovi predstavljaju problem kod uzgoja luka naročito kod direktne sjetve sjemena jer korov brže niče od luka pa ga u svakom slučaju treba uništavati jer će u protivnom već razvijene biljčice korova spriječit razvoj luka -  „ugušit će ih“.

Zaštita luka od bolesti

Bolesti koje predstavljaju najveći problem u uzgoju luka su: plamenjača (lat. Peronospora destructor), siva plijesan (lat. Botrytis spp.). Ostale gljivične bolesti luka: bijela trulež (lat.Sclerotium cepivorum), hrđa (lat. Pucinia allii), koncentrična pjegavost lišća (lat. Alternaria porri), snijet (lat. Urocystis cepulae).

Skladištenje luka

Luk koji se potpuno osuši na polju dodatno se očisti od zaostalih nečostoča (lišća, grumena zemlje, korijenčića, korovi), odvoje oštečene i bolesne glavice te se kalibrira prema zahtjevima kupca i pakira u vreće od 5 do 10 kg.  Zdrave i osušene lukovice mogu se i skladištiti tokom zime. Uz primjenu inhibitora klijanja pordužuje se razdoblje skladištenja.

Sadnja luka

Prednosti uzgoja iz lučice u usporedbi sa direktnom sjetvom:

Priprema tla za luk

Za proljetnu sjetvu luka izvrši se osnovna jesenska obrada tla, u proljeće neposredno prije sjetva površinski sloj tla (3 - 4 cm) obradi se tako da se dobije fina mrvičasta struktura u koju se polaže sjeme.

Plodored za luk

Luk te ostale kulture iz porodice (lat. Liliaceae) ne smiju se uzgajati na istoj površini do 5 godina zbog brojnih zajedničkih bolesti i štetnika. 

Uvjeti za rast i razvoj luka

Sjemenke luka bogate su uljima pa zbog toga sporo bubre t ese produžuje proces klijanja. Minimalna temperatura za klijanje je 2°C ali usprkos tome većina klijavih sjemenki niknut će na temperaturama između 13 - 28°C. Ako u vrijeme nicanja i početnog rasta nastupe temperature niže od -2°C i potraju duže od 2 dana, mladi nasad će stradati.

Berba luka

Luk uzgajan iz direktne sjetve postiže tehnološku zrelost krajem kolovoza i u rujnu kad su veće mogućnosti za oborine te su temperature zraka u trendu pada.

Navodnjavanje luka

Navodnjavanje luka moguće je sistemom kišenja (koje se osobito pimjenjuje nakon sjetve luka kako bi se spriečilo stvaranje pokorice), sistemon „kap po kap“ te navodnjavanje u brazde.

Uzgoj luka iz lučice

Lučica se uzgaja iz sjemena a to je zapravo mala lukovica koja zbog načina uzgoja ulazi u fazu mirovanja vrlo rano (još u juvenilnoj fazi). Promjera je 9 - 23 mm a tokom uzgoja pod kontrolom je stručnog nadzora (sjemenara) prema Zakonu o poljoprivrednom sjemenu kako bi se očuvala autentičnost, čistoća kultivara te zdravstveno stanje ovog rasadnog materijala. Namjenjena je za jesensku ili proljetnu sadnju luka.

Uzgoj luka iz presadnica

Za uzgoj presadnica koriste se kultivari namjenjeni i za direktnu sjetvu a uzgojem iz presadnica oni daju veće i sigurnije prinose. Mogu se uzgojiti presadnice golog korijena ili one s grudom supstrata, koje kao i kod ostalog povrća imaju prednost nad prvim.

Uzgoj luka direktnom sjetvom

Različiti su načini uzgoja luka te će svaki biti opisan u zasebnom članku: uzgoj direktnom sjetvom na predviđenu površinu, uzgoj iz presadnica, uzgoj iz lučice.U ovom članku opisujemo uzgoj luka iz direktne sjetve

Gnojidba luka

Luk je jako osjetljiv na zaslanjenost tla i visoku koncentraciju tekuće faze tla pa treba biti pažljiv pri gnojidbi mineralnim gnojivima jer će prevelike doze dovesti do proređenja sklopa biljaka nakon sjetve. Iz toga razloga mineralnu gnojidbu za uzgoj luka uvijek treba uskladiti sa zalihama hraniva u tlu te određene količine hraniva osobito dušika dodavati ovisno o potrebama za istim u određenoj fazi razvoja luka.

Kultivari luka

U svijetu su zastupljeni brojni kultivari koji su selekcionirani na različita kvalitativna svojstva.

Morfološka svojstva luka

Luk može biti dvogodišnja ili trogodišnja biljka.

Hranidbena vrijednost luka

Luk je neizostavna namirnica u pripremi različitih jela pri čemu se termički obrađuje a koristi se i svijež u salatama ili kao prilog. Konzervirati se može sušenjem ili pak se marinira u mješanim salatama a bijele lučice mariniraju se samostalno.

Najnovije objave