Uzgoj krastavaca u zaštićenom prostoru

Krastavci u plasteniku

Krastavci u plasteniku

Ovaj način uzgoja ne razlikuje se puno od uzgoja na otvorenom. U zaštićenim prostorima prakticira se uzgoj iz presadnica, primjena plastične mreže kao potpore te primjena crne polietilenske folije ispod koje se postavljaju cijevi za navodnjavanje sistemom 'kap po kap'. Prednost u odnosu na uzgoj na otvorenom je u pomicanju rokova sadnje na ranije datume što produžava vrijeme plodonošenja, povećava prinos a i omogućava berbu u izvansezonskim rokovima što opravdava ekonomsku isplativost zaštićenih prostora.

U zaštićene prostore ubrajaju se plastenici i staklenici. Karakteristika zaštićenih prostora je da omogućuju povoljne mikroklimatske uvijete za uzgoj krastavaca i njihovo održavanje na određenoj konstanti tijekom cijelog perioda uzgoja neovisno o vanjskim atmosferskim uvjetima. Održavanje mikroklimatskih uvjeta konstantnim postiže se zagrijavanjem (ako je uvedem sustav za zagrijavanje) ili pak samo zatvaranjem svih otvora zaštićenog prostora što ovisi o vanjskom stupnju hladnoće  a isto tako u vrućim danima omogućeno je provjetravanje i ventilacija prostora. Sadnja krastavaca obavlja se pri temperaturi tla od 18°C. Najpovoljnija temperatura zraka za rast i razvoj krastavaca je 21 - 24°C a pri temperaturi višoj od 27°C potrebno je zračiti. Noćna temperatura treba se održavati na oko 19°C te je poželjno da razlika između dnevne i noćne temperature bude 4 - 5°C.

Kako bi imali uvid u mikroklimatske uvijete i omogućili njihovo održavanje na konstanti poželjno je u zaštićene prostore ugraditi klimatske stanice s koje nam daju podatke o trenutnoj temperaturi zraka, relativnoj vlazi zraka, intenzitetu sunčeve svjetlosti, koncentraciji CO2.

Čimbenici koji utječu na izbor zaštićenog prostora:

- predviđena veličina površine za uzgoj kulture,
- biljne vrste koje će se proizvoditi (utječe na visinu stakleni ka/plastenika),
- investicijske mogućnosti,
- tip podloge,
- trajanje proizvodne sezone, bez ili s grijanjem.
- planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo.    

Vrste zaštićenih prostora:

A- niski tunel,
B- visoki tunel,
C- plastenik,
D-jednolađni staklenik (plastenik),
E- višelađni plastenik,
F- višelađni staklenik (plastenik),
G-Venlo staklenik.

TIP A

Niski tunel, predstavlja rješenje koje se najčešće izvodi u samogradnji, ne primjenjuje se zagrijavanje, a koristi se za proizvodnju presadnica i uzgoj u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije i bez dodatnih uređaja. Uzgoj krastavaca u njima nije mogući.

TIP B

Visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rješenje, zbog niže cijene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrijavanja.Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna, otvaranjem vrata i bočnih stranica. Moguć uzgoj krastavaca.

TIP C

Tipičan jednolađni plastenik s kružnim krovom. Kao pokrivka se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i s takozvanim gotskim krovom, koji ima lučni profil s vrhom na sredini. Ovakva konstrukcija primjenjuje se u područjima s puno snijega, jer niz takav krov snijeg lakše klizi. Ventilacija se omogućava kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primjenjuje se i ventilator. Predviđen je i za ugradnju sistema za grijanje, pa je u njemu moguć uzgoj tijekom cijele ili skoro cijele godine. Pogodan za uzgoj krastavaca.

TIP D

Ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primjenjuje staklo ili drugi nesavitljivi pokrovni materijali, ali može se koristiti i folija. Može se koristiti za konstantnu proizvodnju tijekom cijele godine. Ventilacija može da bude prirodna, umjetna (ventilator) i kombinirana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija.

TIP E

Sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednolađnih u jednu cjelinu. Dakle, primjenjuje se za veće površine.

TIP F

Ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika) tipa D. Kao i u prethodnom slučaju lađe mogu stvarati zajedničku cjelinu, ili mogu biti  odvojene zidom koji se izrađuje od materijala za pokrivku. Ako su lađe odvojeni moguće je različito opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama. Tako, na primer, u jednom djelu može se sprovoditi cjelogodišnja proizvodnja, pa ima odgovarajuće grijanje, dok se u drugom djelu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica da je s takvim rješenjem potrebna posebna kontrola za svaki dio. Krovovi mogu biti sa središnjom provodnicom i kosim simetričnim stranicama, a primjenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po lađi (druga strana je vertikalna).

TIP G

Ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji Venlo. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može da ima i dvije centralne provodnice. Stranice krovnog djela mogu da se otvaraju zaokretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu i vertikalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija.

Jednolađni staklenici/plastenici namìnjeni su za manje površine, do 400 m2 (8 x 50 m), rjeđe do 500 m2 . Ukoliko bi dimenzije bile veće javili bi se problemi s ramskom konstrukcijom, postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja i drugo. Za uzgoj na većim površinama koriste se višelađni staklenici/plastenici. Na taj način se smanjuju gubici, štedi na prostoru, na konstrukciji i pokrivci. Također je i jeftiniji te pouzdaniji sistem kontrole i upravljanja.

Izdvojeni sadržaj