Krastavac je jednogodišnja većinom jednodomna biljka sa jednospolnim cvjetovima zbog čega su za oplodnju potrebni kukci. Cvijetove krastavaca najviše oprašuju pčele. Ženski cvjetovi su pojedinačni ( rijeđe po 2 ili više na kratkim stapkama ), a muški su grozdastom cvatu sa više cvijetova.

Krastavcima najviše odgovaraju laka, propusna te prozračna tla s većim postotkom humusa. Tla koje za svoj uspješan rast i razvoj krastavac preferira su neutralna dakle optimalni pH je 7 ( može ići i do pH 6,6 ) a ako se analizom tla ( upotrebom pH metar koji daje podatke o reakciji uzorkovanog tla ) ustanovi da je pH niži potrebno je obaviti kalcifikaciju i to predkulture. Za kalcifikaciju možemo koristiti CaCO3 ili CaO. Prosječna količina hidratiziranog (građevinskog) vapna iznosi od cca. 4,5 t/ha (manje kisela tla) do 9,0 t/ha (jako kisela tla).

U pripremi tla za sjetvu ili sadnju krastavaca treba koristiti organska gnojiva. Dobro je stajski gnoj zaorati još u jesensko-zimskoj brazdi. Pri obradi i pripremi tla za sjetvu valja izbjegavati teške tanjurače jer jako zbijaju tlo. Frezanjem zemlju usitnjavamo od praškasto do sitno zrnate strukture na dubinu 10-15 cm. Treba voditi računa da od frezanja do postavljanja sadnih humaka (baula) ne dođe do padalina, jer se tako usitnjenoj zemlji kvari struktura i tekstura, tj. dolazi do sabijanja tla pa je onemogućena izrada sadnih humaka tj. gredica. Sjetva sjemena ili sadnja presadnica krastavaca na pripremljene gredice uvijek ima prednost ispred ravnih površina jer se tlo se na gredicama brže zagrijava i mnogo je povoljnija prozračnost cijelog sjetvenog sloja.

Glavni tipovi kultivara podjeljeni su prema načinu uzgoja i prema načinu upotrebe, pa stoga razlikujemo kultivare za uzgoj na otvorenoma i kultivare za zaštićene prostore, a prema načinu upotrebe razvili su se salatni kultivari ( za upotrebu u svježen stanju ) i kultivari za konzerviranje ( konzervni kultivari tzv. ″kornišoni″ ). U proizvodnji krastavaca za tržište i naturalnu potrošnju najviše se koriste pretežito ženski i čisto ženski hibridni (F1) kultivari. Za oprašivanje obično se prodaju miješani s oko 10 posto sličnoga jednodomnog kultivara. Za zaštićeni prostor najviše se proizvode partenokarpni čisto ženski hibridni (F1) kultivari, kojima ne trebaju oprašivači.

Presadnice se mogu uzgajati na gredicama ili u kontejnerima dok kontejnerski uzgoj ima niz prednosti pa je stoga i zastupljeniji. Prednosti kontejnerskog uzgoja presadnica:

Krastavci se mogu uzgajati direktnom sjetvom na za to predviđenoj površni ili pak se uzgajaju iz presadnica. Krastavac je osletljiv čak i na niske pozitivne temperature pa se iz tog razloga direktna sjetva može obaviti tek kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva i tek nakon što se tlo zagrije na temperaturu od 17 do 18°C. Sjeme u takvim uvijetima niće za 8-10 dana a ako su temperature niže produžuje se razdoblje do nicanja a samim time i povečava opasnost od propadanja sjemena usljed napada saprofitskih mikroorganizama te glodavaca koji se hrane sjemenjem. U kontinentalnom području mogu se sijati sve do sredine srpnja (kao drugu usjev) ali se time znatno smanjuje trajanje pldonošenja tj. prinos.

Ovaj način uzgoja ne razlikuje se puno od uzgoja na otvorenom. U zaštićenim prostorima prakticira se uzgoj iz presadnica, primjena plastične mreže kao potpore te primjena crne polietilenske folije ispod koje se postavljaju cijevi za navodnjavanje sistemom 'kap po kap'. Prednost u odnosu na uzgoj na otvorenom je u pomicanju rokova sadnje na ranije datume što produžava vrijeme plodonošenja, povečava prinos a i omogučava berbu u vansezonskim rokovima što opravdava ekonomsku isplativost zaštićenih prostora.

U zaštićenim prostorima krastavci se mogu uzgajati i bez tla odnosno u sistemu hidroponija. Supstrati u hidroponskom uzgoju mogu biti organskog i anorganskog podrijetla te sintetički supstrati.

U ovom članku opisuju se mjere njege nasada čijom primjenom se omogučuje pravilan rast i razvoj krastavaca te kako bi konačni produkt plod bio što kvalitetniji i zdraviji. U mjere njege nasada uz opisane spada i zaštita od štetočinja koje če biti opisane u zasebnom članku.

Štetočinje protiv koji se borimo u uzgoju poljoprivrednih kultura jesu: BOLESTI, INSEKTI I KOROVI

Krastavci se beru u tehnološkoj zrelost a ona se definira prema namjeni.

Krastavci za potrošnju u svježem stanju, salatni krastavci, zdrave su zelene boje, pravilnog valjkastog oblika i krupnoće koja odgovara kultivaru. Bitno je da je plod u tehnološkoj zriobi mlad tj. da su sjemenke jop sasvim mekane i sočne. Od zametanja do tehnološke zriobe poterbno je 2-3 tjedna. U početku plodonošinja najčešče se beru jednom tjedno dok se u kasnijoj fazi beru 2 puta tjedno. Beru se ručno, nožem ili škarama sa kratkno stapkom.