Krastavac je ekonomski najznačajnija a samim time i najzastupljenija biljna vrsta iz porodice tikvenjača (lat. Cucurbitaceae) u povrćarstvu.
Mišljenja o podrijetlu krastavca su podjeljena te je tako prema nekim autorima vrsta (lat. C. sativus) podrijetlom iz tropske Afrike dok se prema de Candollu utjecajem ljudskog faktora razvio iz (lat. Cucumis hardwickii), sitnih gorkih plodova rasprostranjenih na obroncima Himalaje. Iz Egipta se proširio u Mediteranske zemlje, a u srednjem vijeku i u srednju Europu te odatle po cijelom svijetu. Krastavac je prvo povrće koje se počelo uzgajati u staklenicima krajem 19. stoljeća u Velikoj Britaniji. Najširu primjenu ima u prehrani a koristi se i u medicinske svrh te u kozmetici. Od minerala krastavac najviše sadrži kalij (67 - 200 mg/100 g), fosfor (17 - 30 mg/100 g), kalcij (10 - 25 mg/100 g), natrij (5 - 13 mg/100 g), željezo (do 1 mg/100 g) te su zastupljeni cink, mangan, bakar i selen. Nije zabilježena velika vitaminska vrijednost ali nije ni nezanemariva, u največoj količini krastavci sadrže vitamin C (2 - 14mg/100g svježe tvari ) zastupljeni su i vitamini B kompleksa te β-karoten. Krastavac ima izrazito nisku hranidbenu vrijednost (12 kcal tj. 52 kJ u 100 g svježih krastavaca). Kukurbitacin, spoj sadržan u krastavcima kod nekih ljudi izaziva teškoče u probavi pa čak i grčeve.