Celer

Celer

Celer

CELER (lat. Apium graveolens L.)

Područjem Sredozemnog mora odakle je celer podrijetlom, i danas je rasprostranjeni divlji celer A. graveolens var. graveolens. Odatle se širi cijelom Europom, gdje se kao povrće počinje koristiti u 17. stoljeću. U starom Egiptu koristio se kao ukrasna i ljkeovita biljka a strai grci koristili su ga pri pogrebnim svečanostima.

Danas se u svijetu razlikuju i uzgajaju 3 varijante celera:

CELER LISTAŠ (lat. Apium graveolens var. secalinum L.) - koristi se samo lišće
CELER REBRAŠ (lat. Apium graveolens var. dulce L.) – koriste se lisne peteljke i lišće
CELER KORJENAŠ (lat. Apium graveolens var. rapaceum L.) – koristi se zadebljali korijen i lišće

Hranidbena vrijednost celera

Celer se upotrebljava kao začinska biljka u prehrani te je cijenjen i kao ljekovita biljka zbog svojih diuretičkih svojstava i dr. U kuhinj se upotrebljava kao dodatak kuhnim jelima ili pak se koristi sirov u salatama. Lišće se konzervira sušenjem i zamrzavanjem dok se korijen može konzervirati mariniranjem.

Morfološka svojstva celera

Zadebljali korijen celera koristi se kao namirnica. Sastoji se od epikotila /skraćena stabljika/, hipokotila te od dijela pravog korijena na kojem se nalaze postrani korijenčići. Korijen je razgranat , a ne seže dublje od 30 cm. Zadebljali korijen oblikom i bojom varira između različitih tipova celera, pa tako „korjenaš “ ima okrugli ili ovalni većeg promjera, dok kod listaša i rebraša on nije zadebljali.

Plodored za celer

Celer kao ni ostale kulture iz porodice štitarki moraju se uzgajati u plodoredu.

Kultivari celera

Već su spomenuta 3 osnovna tipa / varijeteta / celera unutar kojih se kultivari selekcioniraju na određene poželjne karakteristike s obzirom na zahtjeve potrošača.

Kontejnerski uzgoj presadnica celera u zaštićenim prostorima

Presadnice se mogu uzgajati na gredicama ili u kontejnerima dok kontejnerski uzgoj ima niz prednosti pa je stoga i zastupljeniji. Prednosti kontejnerskog uzgoja presadnica:

Zaštita celera od korova

Izbor herbicida te vrijeme njihove primjene ovisi o sastavu korova (širokolisni ili uskolisni, jednogodišnji ili višegodišnji  ), veličini korova te tipu tla i načinu uzgoja celera.

Navodnjavanje celera

U praksi se najviše primjenjuje navodnjavanje kišenjem a u slučajevima kad se ne planira mehanizirana berba moguće je i navodnjavanje sistemom „kap po kap“. U Oba slučaja potrebno je odrediti povoljan trnutak početka navodnajvanja te obrok navodnjavanja što će omogućitit pravilno doziranje vode.

Berba celera

Ako je namjenjen za neposrednu prodaju  može se ostaviti lišće a ko je namjenjen za skladištenjeili preradu lišće se reže. Prinos korijena celera može bit 30-50 t/ha.

Uvjeti za rast i razvoj celera

Celer može klijati pri temperauri od 4-5°C .

Sadnja celera

Sadi se na dobro pripremljeno tlo sitno zrnaste strukture. Pri sadnjei treba paziti da se presadnica sadi na istu dubinu na kojoj je bila u zaštićenom prostoru.

Gnojidba celera

Ako je tlo namjenejno uzgoju celera siromašno humusom preporučuje se gnojidba stajskim gnojom u količini od 40-60 t/ha. Stajski gnoj se zaorava u jesenskoj osnovnoj obradi.

Skladištenje celera

Skaldištenjem u kontroliranim uvijetima hladnjača ( temperatura 0°C, relativna vlaga 97% ) zadebljali koeijen može se čuvati do 8 mjeseci a za kraće čuvanje može se skladištiti:

Priprema tla za celer

Tlo je poželjno izorati ( na 30 cm ) u jesen prije predkulture,  uz unos stajskog gnoja.

Zaštita celera od štetnika

Štetnici koji se javljaju u proizvodnji celera dijele se na štetnike tla i nadzemne štetnike.

Zaštita celera od bolesti

Najvažnije bolesti celera koje se javljaju u toku vegetacije su: crna trulež korijena, pepelnica, te siva pjegavost lista.

Najnovije objave