Stevija – Stevia rebaudiana

Biljka stevije

Biljka stevije

Stevija kao najslađa biljka je višegodišnja je zeljasta biljka porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Pripada porodici glavočika, kao i suncokret. Budući da je to biljka toplijih klimatskih područja, u velikim se količinama uzgaja u Srednjoj Americi, dok Kina pokriva oko 75% svjetske proizvodnje lista stevije.

Prvenstveno se uzgaja zbog slatkih listova, a južnoamerički Indijanci su ovu biljku koristili prije više od 1.500 godina kao tradicionalni zaslađivač i u ljekovite svrhe. U 19. stoljeću steviju je u Europi predstavio švicarski znanstvenik dr. Moisés Santiago Bertoni i tako omogućio njezino širenje po cijelom svijetu.

Ljekovitost stevije

Stevija utječe na razinu glukoze u krvi, razinu inzulina, na krvni tlak i izlučivanje natrija putem urina, te na profi l lipida i tjelesnu masu. Uz sve navedeno ima i antimikrobna svojstva, te pomaže pri zarastanju rana, a bez obzira što je slatka, ne izaziva karijes. Kako je otporna na visoke temperature može se koristiti u termičkoj pripremi hrane, i na taj način zamjenjivati šećer i umjetna sladila. Dobar je izbor za dijabetičare.

U listovima stevije nalazi se osam različitih glikozida, od kojih su najznačajni steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid. Dva glavna glikozida- steviozid i rebaudiozid, daju sladak okus,a mogu se dobiti ekstrakcijom iz biljke. Ta  su dva glikozida 200 do 300 puta slađi od šećera, a osušeno lišće stevije 30-40 puta slađe.

Uzgoj stevije

Steviju je moguće uzgajati na dva načina – iz sjemena ili pomoću reznica. Uzgoj iz sjemena počinje sjetvom u zaštićenom prostoru, a biljke u našim klimatskim uvjetima mogu na otvoreno kad prođe opasnost od mraza. Mladim biljkama koje se dobivaju iz reznica potrebno je oko 25 tjedana da ojačaju za izlazak na otvoreno. Razmaci sadnje se kreću od 80-100 × 30-40 cm, čime se postiže sklop od 4-6 biljaka/m2, odnosno 40.000-60.000 biljaka/ha. Steviji odgovaraju pjeskovito-ilovasta tla pH 4,5-7,5, dok na zaslanjenim tlima ne uspijeva. Kako ne podnosi sušu, ovisno o klimatskim prilikama potrebno joj je povremeno navodnavanje. U uzgoju se koristi 100-200 kg NPK 5-20-30 i 60 kg dušika folijarno po hektaru, uz organsku gnojidbu, dok se primjena herbicida ne prakticira.

Zbog slatkog okusa, stevija nije zanimljiva za štetnike, a od bolesti su moguća eventualno gljivična oboljenja koja nasadu nisu prijetnja, ako je nasad u dobroj kondiciji. Mlade biljke stevije neposredno nakon sadnje mogu napasti puževi ,koje u tom slučaju treba suzbijati. Stoga su kod uzgoja ove biljke troškovi zaštitnih sredstava minimalni.

Berba stevije

Berba lišća može biti višekratna ili jednokratna. U područjima s idealnim klimatskim uvjetima, moguće je postići tri do četiri žetve godišnje, uz prinose i do 6 t/ha suhog lišća, dok u našim klimatskim uvjetima to nije slučaj. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske potrebno je računati s jednom pravom berbom godišnje, eventualno uz uvjet duge i tople jeseni, moguće naknadno pobrati do 1/3 ukupnog prinosa. U mediteranskom dijelu Hrvatske su u idealnim uvjetima moguće dvije berbe godišnje. S berbom se započinje u kolovozu, a završetak je prije prvih mrazeva u jesen. Potrebno je znati da je najveća koncentracija steviozida u biljkama prije pune cvatnje, a u trenutku pune cvatnje i nakon završetka cvatnje njegova količina značajno opada. Stoga, ukoliko se cvatnja dogodila na 5% usjeva bolje je pustiti biljke da odcvjetaju i skupiti sjeme. Berba se kod ove kulture radi ručno, što poskupljuje proizvodnju. Odmah nakon berbe lišće se mora osušiti. Najbolji način je sušenje u sušarama, gdje se na oko 50˚C suši u roku od 24-48 sati. Nakon sušenja lišće se mehaničkom trešnjom odvaja od stabljika, te sprema na hladno i suho mjesto. Kako je stevija biljka toplog podneblja, temperature ispod 5°C zaustavljaju joj rast, a ispod 0°C biljke će biti značajno oštećene. Zbog toga se pri uzgoju u kontinentalnim dijelovima Hrvatske preporuča nakon berbe i skraćivanja biljke do visine prvih listova, biljke izvaditi i spremiti na toplo, a ukoliko se radi o većim površinama na kojima to nije moguće potrebno ju je malčirati da se korijen ne bi smrznuo. U mediteranskom dijelu Hrvatske biljke, uz manje gubitke, mogu prezimjeti. Nakon 5. godine uzgoja, prinosi po biljci se značajno smanjuju, pa dulje korištenje biljaka nije ekonomski opravdano.

Prosječan prinos u hrvatskim uvjetima je 1,5 t/ha suhog lišća, iz čega je moguće dobiti oko 100 kg ekstrakta.

Iako je stevija još od 1922. godine u RH priznata kao ljekovita biljka, trenutno se prema važećem pravilniku u Republici Hrvatskoj u trgovinama ne može prodavati sušeni list ili zeleni prah od sušenog lista stevije, već samo ekstrakt zelene stevije. Ipak, obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu, na „kućnom pragu“ prodavati zeleni prah i suho lišće stevije.

Očekuje se da će u skoro vrijeme doći do izmjene pravilnika koji bi omogućio proizvođačima lakšu prodaju stevije, a time i značajnije širenje ove kulture.

Troškovi uzgoja stevije

U prvoj godini uzgoja, u kojoj se ujedno i zasniva višegodišnji nasad stevije, kao najveći trošak se ističe trošak sadnog materijala i sadnje, kao i sustava za navodnjavanje. Od druge do pete godine uzgoja najveći je trošak pakiranja i prijevoza, kao i žetve i sušenja lišća, što je i razumljivo zbog velikog udjela ručnog rada