Šarka šlive - Plum pox virus

Šarka šljive

Šarka šljive

Domaćini ovog virusa su pored šljive i japanska šljiva, marelica, breskva trnošljiva, ukrasna šljiva i crni trn. Pojedini autori iz svijeta opisuju čak 78 zeljastih vrsta biljaka koje su domaćini ovog virusa, dok naši stručnjaci smatraju da kod nas to ne predstavlja problem. 
 

Ekonomska štetnost virusa šarke šljive ogleda se prvenstveno u promjenama koje nastaju u plodovima zaraženih sorti šljive. Kod osjetljivih kultivara zaraženi plodovi su manji, neugledni, izmijenjene građe i kemijskog sastava i prerano otpadaju. Plodovi su smolaste, sluzaste koegzistencije, neukusni za jelo i neupotrebljivi za preradu jer su im proizvodi (pekmez, rakija) kiselkasti zbog povećane količine kiselina i smanjenog ukupnog šećera. Zbog ovakvih promjena značajno se smanjuju i kvaliteta i prinos plodova. 
Virus ovisno od sorte može smanjiti prinos do 30% i izazvati otpadanje plodova do 40% mjesec dana prije berbe. Poslije svega navedenog, možemo zaključiti da je ovo jedan od virusa koji nanosi najveće štete našem voćarstvu, koji postavlja pitanje i samog opstanka proizvodnje šljive. 

Biologija bolesti

U prirodi se virus šarke širi na dva načina:

  1.  sadnim materijalom,
  2.  biljnim ušima.

Zaraženi sadni materijal je odigrao najznačajniju ulogu u prostornom širenju virusa, kao i u prenošenju virusa u razne zemlje. Zaraženi izdanci su imali posebnu ulogu u ovome. Izdanci se, kako je poznato, formiraju u velikom broju (1-100) iz korijena stabla šljive i ako su podloge zaražene, bit će zaraženi i svi izdanci.

Virus se aktivno prenosi biljnim ušima, sokom zaraženih biljaka. Ishranom do 5 minuta na zaraženom lišću. Uši su sposobne da odmah prenose virus dalje i vrše zarazu zdravih biljaka. 

Suzbijanje

Osnovna je preventivna mjera, proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala za podizanje zasada. Ako se koristi virusno ispitan materijal on ne smije sadržavati virus šarke. Zato treba voditi računa o tome prilikom podizanja novonastalog nasada šljive.
Prije podizanja novih zasada na odabranoj površini treba uništiti sva zaražena stabla šljive, marelice, breskve i drugih biljaka koje su domaćini virusa. Sadnja tolerantnih sorti na šarku kao što su Rut Gešteter, Kalifornijska rana, Blue free, Stanley i Valjevka.

Ako je moguće treba poduzeti preventivu prostornom izolacijom. Utvrđeno  je da se virus na udaljenosti od izvora zaraze od 100 m prenio na 100% biljaka za 10 godina, dok je u istom periodu na udaljenosti izvora zaraze od 500-800 m virus prenijet na samo 1,5% zdravih biljaka. 
Suzbijanje biljnih uši je također jedna od korisnih mjera u ograničavanju širenja ovog virusa.