Luk u povrtnjaku

Luk u povrtnjaku

Sadnja luka u jesen

Luk je bio jedan rijetko povrće kojim se trgovalo na prvim tržnicama među plemenima, kod njihovih robnih razmjena. Luk je gradio civilizacije. Najbolje svjedoči činjenica kako je bio sastavni dio oskudnih obroka robova koji su gradili veličanstvene piramide. Inače, luk potječe iz Indije. U današnje vrijeme narodna medicina luk smatra više nego korisnim povrćem koje se koristi kao lijek proziv crijevnih bolesti, odnosno, općenito bolesti koje izazivaju bakterije, utječe na poboljšanje rada srca, kod reguliranja šećera u organizmu te kao oblog kod upalnih procesa i reumatizma.  Naime, luk se ne mora odmah pripremati iz razloga što u vidu glavice mjesecima može stajati u kuhinji, a da pritom ne izgubi ništa od svojih kulinarskih vrijednosti.

Osim tradicionalne sadnje luka na otvorenom polju, poljoprivredni proizvođači sve više se odlučuju za njegovu proizvodnju unutar zaštićenih prostora. Međutim, bitno je napomenuti kako se u plastenicima isključivo proizvodi mladi luk koji se uzgaja kao čista kultura, premda se vrlo uspješno uzgaj i kao međukultura između krastavaca i rajčice, čime se ostvaruje prinos od 6 - 7 kg mladog luka po kvadratnom metru. Za sadnju se koriste lučice veće kalibraže, promjera 2 - 3 cm. Naime, iz krupnije lučice se za kratko vrijeme razvija mladi luk. Sklop biljaka po jedinici površine mnogo je veći nego kod proizvodnje glavice. Tako razmak sadnje treba iznositi 4 - 5 cm u redu dok red od reda treba biti razmaknut 8 - 10 cm. U ovisnosti od veličine lučice nužno je osigurati 8 - 10 kg sadnog materijala po kvadratnom metru. I dok se sa sadnjom na otvorenom polju počinje početkom listopada (berba ožujak / travanj) u zaštićenim prostorima ona ovisi o roku berbu.

U zaštićenim prostorima najpodesnija je sukcesivna sadnja u razmacima od 15 - 20 dana čime se osigurava kontinuitet u dospijevanju. Uglavnom od sadnje do berbe u zaštićenim prostorima prođe oko 60 - 80 dana, s tim da je u slučajevima povoljnih temperatura taj rok znatno kraći.

Nema domaćinstva koje u obiteljskom povrtnjaku, pored ostalih povrtnih kultura, ne proizvodi i luk za vlastite potrebe. U tu svrhu uglavnom se uzgajaju dva tipa luka – luk srebrenac nešto blažeg i slađeg okusa koji se koristi za svježu potrošnju te luk žutosmeđih vanjskih ljuski, koji se može čuvati i koristiti tijekom jeseni i cijele zime.

Treba naglasiti kako luk treba saditi na dijelovima povrtnjaka s kojih su skinuti krastavci, kupus, rajčica, paprika ili eventualno neke strne žitarice. Kao predkulture nisu preporučljivi kukuruz, grašak, lukovičasto cvijeće te ostalo lukovičasto povrće. Nipošto luk nemojte uzgajati na onoj parceli na kojoj je bio prošle godine, iz razloga što se on na istom dijelu povrtnjaku smije saditi tek nakon tri godine. Za sadnju se koriste lučice kalibraže 8 / 21 mm dok se veća kalibraža koristi za proizvodnju mladog luka. Sadnja se obavlja na pripremljene gredice najčešće u trake s pet redova.

Razmak između redova treba iznositi 25 cm, a između traka 40 - 50 cm. Lučice se u redu sade na razmak od 10 cm dok je dubina sadnje 2 - 3 cm. Radi sigurnosti njegove proizvodnje od lukove muhe nemojte zaboraviti pravovremeno zaštititi odgovarajućim insekticidima. Dakako, to vrijedi samo kod uzgoja za glavicu jer se mladi luk ne smije nipošto tretirati pesticidima.

 

Izdvojeni sadržaj