Češnjak u povrtnjaku

Češnjak u povrtnjaku

Sadnja češnjaka u jesen

Češnjak predstavlja jednu od najstarijih i najaromatičnijih uzgajanih vrsta. Zanimljiv je podatak da su u starom Egiptu robovi graditelji Keopsove piramide konzumirali češnjak radi zaštite od rana i infekcija tijekom 20 godina njezine gradnje. Grci su ga mrzili i prezirali zbog neugodnog mirisa, ali je znano da su ga na starogrčkim olimpijadama atletičari ipak koristili kao prirodni doping. Zbog svega toga, češnjak se već  5000 godina smatra savršenim lijekom te je znanstveno dokazano da pomaže u borbi protiv uzročnika bolesti, normalizira crijevnu floru, čini krvne žile elastičnim, potpomaže prokrvljenost, snižava kolesterol, te štiti od prehlade a što je dovoljan razlog da ga što više koristimo u prehrani, osobito u nadolazećim hladnijim danima.

Ozimi češnjak zahtijeva mnogo svjetla, pa su za njegov uzgoj pogodna sunčanija plodna i duboka tla koja dobro drže vlagu. Uzgaja se u plodoredu i to nakon krumpira, kupusnjača, krastavaca, salate, tikvica, mrkve i peršina. Na istu površinu može doći tek nakon 3 - 4 godine. Inače, jesenska sadnja se obavlja na dubinu od 4 cm, a kod uzgoja na gredicama razmak između redova iznosi  15 - 20 cm, dok je pak razmak u redu 10 cm. Međutim, kod sadnje je važno pravilno posaditi češanj, i to vrhom prema gore. U protivnom, „naglavačke“ posađen češanj teže ili uopće ne niče. U praksi, po kvadratnom metru sadimo oko 50 češnjeva ili u prosjeku šest lukovica.

To znači da nam za površinu od 100 kvadratnih metara treba oko 15 kg sadnog materijala. Češnjak se vadi kada lišće požuti i kada polegne 50% biljaka, te nije preporučljivo čekati da se zelena masa potpuno i osuši.

Izdvojeni sadržaj