Predstavlja li filoksera novu prijetnju europskom vinogradarstvu?

Filoksera ili trsov ušenac (lat. Viteus vitifoliae, syn. lat. Phylloxera vastatrix) je vrsta lisne uši iz porodice (lat. Phylloxeridae). Podrijetlom je iz Amerike, u Europu je prvo unesena na područje Engleske 1833. g. Najstariji zapis o trsovom ušencu u nas je prvi put registriran 1880.g. u vinogradima Istre i Brdovcu kraj Zagreba.

U povijesti će ostati zabilježene velike gospodarske i socijalne posljedice jer je do 1860.g. uništila gotovo trećinu od ukupnih vinorodnih područja (oko milijun hektara). Rješenje je pronađeno u vegetativnom razmnožavanju osjetljive europske loze na korijenu tolerantnih američkih križanaca.

Trsov ušenac je relativno mala uš, žuto-zelene boje. Kod ove vrste nije poznata živorodnost, već sve potomstvo nastaje iz jaja. Ličinke se razvijaju kroz 4 razvojna stadija i po vanjskim obilježjima su slične odraslim oblicima. Na europskoj se lozi (lat. Vitis vinifera) trsov ušenac u pravilu razvija samo na podzemnim organima (korijenu), nema migracije pa ako takvu lozu uzgajamo na vlastitom korijenu tijekom 3 do 10 godina očekujemo njeno potpuno propadanje (stoga europsku lozu cijepimo na američke podloge koje su otporne na podzemni napad filoksere). Na američkoj lozi se trsov ušenac razvija na lišću. Štetnik zimsko razdoblje preživljava u formi jaja na panju američke loze i/ili u formi ličinki prvog i drugog razvojnog stadija na korijenu europske loze. Iz zimskih se jaja u proljeće s početkom otvaranja pupova pojavljuju uši osnivačice, naseljavaju mlado lišće, započinju ishranu i formiraju na naličju karakteristične šiške. U šiškama uši osnivačice odlažu 400-600 jaja. Jedinke zadnje generacije šiškarica iz napadnutog se lišća spuštaju na tlo i zavlače u zemlju do dubine 1,2 m gdje se hrane korijenjem. Tijekom jeseni na korijenu se razviju krilati oblici koji napuštaju tlo i lete na lišće vinove loze. Nakon 24 sata odlažu dva tipa jaja: veća iz kojih se razviju ženke i manja iz kojih nastaju mužjaci. Ova spolna generacija trsovog ušenca nakon kopulacije odlaže  zimska jaja i time filoksera završava potpuni godišnji razvoj. Čak ni jači zimski uvjeti s vrlo niskim temperaturama zraka ne ometaju prezimljenje ovog nametnika u formi zimskih jaja. Samo u tlima gdje je prosječan sadržaj čestica pijeska veći od 65% podzemne se forme filoksere ne mogu razvijati. U Hrvatskoj se ovaj štetnik nije proširio samo na pojedinim pjeskovitim lokalitetima u Baranji, okolici Aljmaša i na nekim našim otocima.

Od sredine 1980-ih godina u Italiji je zabilježen jači napad filoksere i na lišću europskih sorata vinove loze (npr. merlot, pinot bijeli, malvazija i dr.), a isto su Licul i Peršurić primijetili u Istri. Zadnjih sezona se sve više primjećuje jači napad lisne forme filoksere na nekim vinskim sortama europske loze, npr. na sorti debit u okolici Zadra, sorti žlahtina na otoku Krku, a u Međimurju je ista pojava primijećena na sorti muškat žuti te u manjoj mjeri na rajnskom rizlingu. U takvim bi slučajevima moguće trebalo provesti mjere usmjerene zaštite samo pri jačem napadu u mladim nasadima. No, pojava lisne forme filoksere na vinskim sortama u Italiji nije uzrokovala smanjenje kvalitete niti kvantitete vina u napadnutim vinogradima. Ipak, strahuje se ako trsna uš mutacijom metabolizma postaje parazit na lišću plemenite vinove loze, nije isključen nastanak populacije koja bi se hranila na korijenu američke loze, a uši korjenašice se ne mogu kemijski suzbijati! Tome su doprinijela prva istraživanja o pojavi novih biotipova vrste Viteus vitifoliae na sjeverno-američkom kontinentu, odn. spoznaje da se i na području Europe na pojedinim lokalitetima pojavljuju novi biotipovi koji se razlikuju od izvorno introducirane filoksere sredinom 19. stoljeća iz SAD-a.

U matičnjacima loznih podloga trsov ušenac se redovito kemijski suzbija, jer jači napad na lišću usporava rast i dozrijevanje rozgve pa lakše smrzne tijekom zime.

Pokusi suzbijanja lisne forme trsovog ušenca provedeni početkom novog milenija u matičnjaku loznih podloga (Paulsen 1103) na području Brazila su potvrdili odličnu učinkovitost tiametoksama i imidakloprida (djelotvornost veća od 94%), prosječnu djelotvornost deltametrina, te nedovoljnu djelotvornost fenitrotiona i abamektina. Odlična djelotvornost dobivena je tijekom 2009. sezone u SAD-u primjenom spirotetramata i fenpropatrina prilikom suzbijanja treće generacije uši šiškarica.

U pravilu insekticide treba primijeniti protiv prezimljujuće populacije, najčešće početkom ili u prvoj polovici mjeseca svibnja kada u prvim lisnim „šiškama“ budu vidljive uši osnivačice.

Poljski mikro-pokus u Međimurskom vinogorju na lokalitetu Sv. Urban provodio se tijekom 2 godine (2011. i 2012.) na trsju koje je svih ranijih sezona bilo jače napadnuto lisnom formom filoksere (gamay). Obavljeno je samo jedno tretiranje u prvom tjednu mjeseca svibnja pri dužini mladica 25 do 45 cm. U vrijeme tretiranja na pojedinom su lišću bile vidljive prve „šiške“ filoksere. U drugoj polovici lipnja je bio ocijenjen postotak zaraženih mladica (%), a naknadno u zadnjem tjednu mjeseca srpnja ponovno ocijenjen postotak zaraženih mladica i prosječan broj „šiški“ po listu prema članovima pokusa. U obje godine najbolji rezultati dobiveni su primjenom flonikamida i spirotetramata. Vrlo dobri rezultati dobiveni su primjenom neonikotinoida (imidakloprid, acetamiprid, tiametoksam) i kombiniranog insekticida (tiakloprid i deltametrin). U obje sezone je nedovoljno učinkovit bio jedino pirimikarb. Krajem 2012. u RH dopuštenje za primjenu u vinovoj lozi od istraživanih djelatnih tvari imaju imidakloprid, deltametrin i tiametoksam (www.mps/fis). Moguće bi u prvim tretiranjima protiv filoksere preporučili imidakloprid koji ima službeno dopuštenje za suzbijanje štitastih uši (K=49), ali prethodno cvatući podrast u zatravljenim vinogradima mora biti pokošen zbog opasnosti i otrovnosti za pčele.

Izdvojeni sadržaj