Potočarka

Nasturtium officinale

Nasturtium officinale

Potočarka (lat. Nasturtium officinale) je , ali vrlo dragocjena biljka
O njenoj nutritivnoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče. Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova biljka je kroz generacije pomalo zaboravljena. Razvoj klasične medicine rezultirao je zanemarivanjem zdravih namirnica koje nam priroda nudi na dlanu.
No, svakim se danom sve više ljudi vraćaju prirodi, pa je i ova izuzetno hranjiva biljka sve zastupljenija u alternativnom načinu liječenja i prehrani.

Porijeklo potočarke je područje Euroazije, no danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo posvuda u svijetu. Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku povijest. Mnogi stari narodi koristili su ju u ishrani i liječenju zdravstvenih tegoba.
Antički grčki liječnik i otac medicine Hipokrat cijenio je ovu biljku i preporučivao ju za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije. Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu a time i produktivnost. Na jelovniku rimskih careva bila je čest gost, jer su vjerovali da će im pomoći u raščišćavanju misli i donošenju važnih odluka. Perzijski vojnici su prema kraljevom naređenju morali konzumirati potočarku kako bi zadržali zdravlje i snagu za marševe i borbu.

Ljekovitost potočarke dokazana je u mnogobrojnim svjetskim znanstvenim studijama. Jedna od njih, objavljena je u uglednom časopisu British Journal of Nutrition, dokazuje ljekovitost potočarke i pozitivno djelovanje na karcinom. Potvrđeno je da redovito konzumiranje manjih količina ove biljke može spriječiti rak prostate i debelog crijeva. Istraživanja su pokazala da oblog od lišća potočarke učinkovito djeluje na suzbijanje tumora žlijezda ili limfnih čvorova.
Profesor Graham Packham sa Sveučilišta u Southamptonu začetnik je projekta kojim nastoji dokazati vrijednost potočarke u borbi protiv raka.
Istraživanja su pokazala da potočarka sadrži  znatne količine spoja nazvanog  feniletil izotiocijanat (PEITC), koji ima snažna antikancerogena svojstva. Konzumiranje samo jedne porcije potočarke može rezultirati proizvodnjom značajne razine ovog spoja u krvi.
Svježe prešani sok potočarke poznato je sredstvo za liječenje bubrežnih tegoba i bolesti kože. Ova biljka bogata je vitaminom C te je odlična pomoć u jačanju imuniteta kao i u borbi protiv kroničnih bolesti i upala. Poznata je kao učinkoviti tonik za kosu jer sprječava opadanje kose i potiče njen rast i gustoću. Odlična je pomoć kod detoksikacije organizma, pospješuje čišćenje krvi, potiče mokrenje, podiže energiju i stimulira funkcije organizma.  Nezaobilazna je u čišćenju pluća.

U narodu je poznato da potočarka:

    ublažava bolesti dišnih putova
    pomaže kod srčanih oboljenja
    smiruje želučane i crijevne tegobe
    pomaže kod bolesti bubrega i mokraćnih kanala
    pospješuje rad metabolizma
    čisti pluća i krv
    pomaže kod umora i malaksalosti
    povoljno djeluje kod dijabetesa
    ublažava groznicu
    pomaže kod oboljenja jetre
    liječi kožne tegobe
    stimulira rast kose
    olakšava reumatske tegobe

Potočarka u kulinarstvu

Iskoristite bogatstvo koje se krije unutar ove lijepe i nježne biljke i uvrstite ju u svoj jelovnik.  Možete ju koristiti za pripremu zelenih kašastih sokova, salata i pita. Odličan je prilog glavnom jelu, a može biti i izvrstan dodatak juhama i varivima ili sendvičima.

Napomena

Potočarku je poželjno konzumirati svježu jer se zamrzavanjem i sušenjem gubi veliki dio ljekovitih vrijednosti. Trudnicama se ne preporučuje konzumiranje ove biljke. Prekomjerna konzumacija može dovesti do nadraženosti želuca, mokraćnog  kanala i mjehura.

Uzgoj i berba

Ova zeljasta trajnica se uz brokulu, rotkvice, cvjetaču, kelj, prokulicu i kupus svrstava u porodicu krstašica. U narodu je poznata po mnogobrojnim imenima - vodena kraljica, dragušac, kostriš, bobovec, ugas, ljuti mokriš, krešun, resnik, vodena režuha, garbok, gardun.
Poznata je kao vodena biljka, što apsolutno opravdava podatak da može rasti doslovno u vodi, bez prisutnosti zemlje. Njeno prirodno stanište su vlažni vodeni tereni -  rječice, potoci, izvori. Uspijeva isključivo u čistim, nezagađenim područjima. Ipak, bez obzira na njeno izvorno vodeno okruženje, vrlo lako ju je moguće uzgojiti i u vrtu, pa čak i u teglama na balkonu.
Potočarka može narasti čak do 1 m u visinu i do 2,5 m u širinu. Listovi su joj tamnozelene boje, okruglastog oblika, mesnati, sočni i glatki.  Cvate od lipnja do listopada, a cvjetovi su bijele boje, sitni i gusti. Okus ove biljke je pomalo gorkast, sličan okusu rotkvice. Tijekom cvatnje okus biljke se pojačava te postaje intenzivniji i gorči. Upravo zbog toga ju je najbolje brati i konzumirati u rano proljeće, prije cvatnje.

Izdvojeni sadržaj