Plamenjača krastavaca

Plamenjača krastavaca

Plamenjača kao najvažnija bolest krastavaca

Nekada se krastavac uzgajao u našim krajevima bez zaštite i problema sa bolestima. Danas to nije slučaj, na žalost. Pojavom plamenjače krastavaca (lat.  Pseudoperonospora cubensis). Podjednako napada krastavac u polju kao i u zaštićenom prostoru. Najveće štete nastaju krastavcu za kiseljenje - kornišonu, zatim salatnom krastavcu, ali i na ostalim tikvanjačama kao što su lubenice, tikve i dinje.

Više su ugroženi krastavci uzgajani na tlu, od onih koji se uzgajaju na mreži ili uz konopac. Kornišon je posebno osjetljiv na plamenjaču bez obzira na mjesto uzgoja, polje ili zaštićeni prostor. Na veće udaljenosti ova se gljivica prenosi zrakom, a u nasadu se širi kišom ili zalijevanjem s oboljelih biljaka na zdrave. Visoka relativna vlaga zraka pogoduje pojavi i širenju ove bolesti. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske na vanjskim površinama početak zaraze se javljaju već u lipnju. Najčešće se javlja na listovima nakon početka cvatnje, odnosno pred formiranje prvih plodova u vidu okruglastih zeleno žutih pjega. U sušnim godinama pjege se javljaju kasnije, a redovito nakon češćih oborina i temperatura između 16-22 °C. Vlaga u zraku ima vrlo važnu ulogu u širenju ovog parazita. U početku su pjege na listovima okrugle, svijetlo zelenkaste, te daju mozaičan izgled listu. Postupno rastu i postaju uglate, jer ne prelaze nervaturu lista. Na naličju listova na mjestu pjega razvija se jedva vidljiv tamno sivi mašak. Porastom zaraze, raste broj pjega, a stare postanu žuto-smeđe. Zaraženi dijelovi lista se osuše, lako se lome, pa su iskidani. U određenim meteorološkim uvjetima broj pjega se brzo povećava u svega nekoliko dana, pa propadaju cijele biljke. Na vrhu vriježe razvija se novi list, koji također bude zaražen. Plodovi krastavca ostaju sitni i deformirani zbog smanjene asimilacijske površine lista. Na kornišonima može doći do zaraze već u fazi kotiledonskih listića. Takve biljke propadnu.

Suzbijanje plamenjače krastavaca

Zbog višekratne berbe koja može potrajati kroz duže razdoblje, primjena sredstva za zaštitu usjeva je vrlo ograničena. Najkraću karencu i dopuštenje u našoj zemlji pri uzgoju kornišona ili salatnih krastavaca imaju pripravci na bazi aktivnih tvari: azoksistrobin (0,075-0,1 %) (K= 3 dana), ciazofamid (0,05 %) (K=3 dana), sredstva na osnovi al-fosetila (u kombinaciji sa propamokarbom) (0,2 %) (K=3 dana), nova aktivna tvar mandipropamid (0,06 %) (K=7 dana), te  famoksadona i cimoksanila (0,04 %) (K=7 dana). No, primjena ovih pripravaka daje zadovoljavajuće rezultate samo ukoliko se počinju primjenjivati prije prvih zaraza plamenjačom (preventivno). Bolji kurativni učinak (odnosno kada se već pojave prvi simptomi plamenjače) sigurniju zaštitu daju, ciazofamid , mandipropamid i famoksadona i cimoksanila . Već nakon nicanja krastavaca preporučuje se primjena zalijevanjem aktivne tvari propamokarbhidroksid , odnosno, za prve je zaštite moguće koristiti površinski mankozeb ili sustavne djelatne tvari iz skupine fenil-amida, ali svakako prije početka cvatnje  sa metalaksil+mankozeb, benalaksil+mankozeb), karenca za ove aktivne tvari  iznosi 14 dana.