Mekokožne grinje-novi štetnik paprike

Grinja iz porodice lat. Tarsonemidae

Grinja iz porodice lat. Tarsonemidae

Radi se o „mekokožnim“ ili tarsonemidnim grinjama, koje su već godinama značajni ekonomski štetnici u zaštićenom prostoru najčešće na ukrasnom bilju poput gerbera i brojnih lončanica. Napadaju i jagode koje se uzgajaju u plastenicima. U toplijim se krajevima štetne vrste mekokožnih grinja pojavljuju na otvorenom kod uzgoja citrusa (limun), a od povrća na rajčici i paprici. 

Simptomi  se javljaju na vršnim dijelovima biljaka. To su vrste grinja koje žive i hrane se unutar još neotvorenih listićima vegetacijskog vrha raznih biljaka. Grinje zahvaljujući svojim malim dimenzijama, žive između još zatvorenih listića vegetacijskih pupova, gdje se hrane sisanjem biljnih sokova. Posljedica sisanja su simptomi na vršnim listićima. Listovi se na paprici uvijaju prema plojci lista, naborani su i deformiranog rasta, a cijeli vegetacijski vrh je deformiran i zakržljao. Kod jače zaraze listovi požute i nekrotiziraju.

Izgled grinja

To su vrlo sitni organizmi, jako nježne građe, prozirnog tijela bjelkaste do smeđe boje, dugog svega 0,25 mm. Znači nisu vidljivi golim okom, a niti boljim povećalom. Ove grinje imaju 4 para nogu, a oblikom podsjećaju pomalo na medeno smeđu voštanu ragbi loptu. Mužjaci su sitniji od ženki, vrlo su rijetki, pa je razmnažanje u najvećoj mjeri partenogenetsko. Vrlo brzo se razvijaju, ciklus od jaja do odraslog oblika i traje oko 5 dana, na što utječe temperatura i relativna vlaga zraka. Kod optimalnih temperatura od 20 – 23 C i relativne vlage zraka od 70-80-100% razvoj traje samo 5-8 dana, dok u hladnijim uvjetima razvoj traje dulje, do dva tjedna. Godišnje mogu imati vrlo veliki broj generacija.

Prezimljuju odrasle grinje u središnjem dijelu biljke, a napad se prepoznaje u žarištima. Šire se zaraženim biljnim materijalom, dok su same grinje zbog vrlo malih dimenzija slabo pokretne. Aktivnim kretanjem, iz žarišta se šire vrlo sporo. Do zaraza dolazi kasnije u jesen, tijekom zime i u proljeće, jer im odgovaraju niže temperature i vrlo visoka zračna vlaga. Zbog toga kao i zbog vrlo malih dimenzija naseljavaju najnježnije dijelove vegetacijskih vrhova, još nerazvijene listiće koji im pružaju zaštitu i hranu.

Mjere zaštite

Suzbijanje tih štetnika danas predstavlja problem zbog  nestanka insekticida i akaricida koji su se uspješno koristili za njegovo suzbijanje. Ovi su se pripravci nekada koristili neposredno po pojavi simptoma na biljkama višekratnim prskanjima, pri čemu je trebalo dobro okupati vegetacijski vrh.

Danas se mogu koristiti insekto-akaricidi na bazi abamektina koji su registrirani  za suzbijanje koprivine grinje Tetranichus urticae i crvenog pauka agruma Panonychus citri i hrđaste grinje rajčice Aculops lycopersici, pa bi mogli dati zadovoljavajuće rezultate u suzbijanju mekokožnih grinja višekratnim prskanjima.

U razvijenim se zemljama sve više koriste mikrobiološki pripravci na osnovi gljivica Beauveria bassiana, Metarhizium anispoliae i Paecilomyces fumosoroseus, jer su s njima postignuti dobri rezultati u suzbijanje tarsonemidnih grinja.