Jesensko i proljetno suzbijanje korova u strnim žitaricama

Korovi su biljne vrste koje se nalaze na nekoj uzgojnoj površini te nisu cilj uzgojnog programa za tu površinu što znači da se pod korovom može smatrati bilo koja biljna vrsta, no svjetskoj poljoprivredi ekonomsku štetu uzrokuje samo oko 250 različitih vrsta. 

Budući da je kukuruz najčešći pred usjev strnim žitaricama, sjetva ozimih kultura je kasnila, ali zbog iznadprosječnih temperatura krajem listopada, klijanje i nicanje tih kultura bilo je dosta brzo. Početkom studenog zabilježene su veće količine oborina diljem Međimurske županije,  a od 9. do 11. studenog palo je još više kiše pa se u proizvođača javlja nedoumica - suzbijati korove u žitaricama već u jesen i/ili čekati kraj zime? Pošto su ozime žitarice relativno visokog rasta i gustog su sklopa razvoj niskih korova često nije toliko velik čimbenik u smanjenju prinosa u odnosu na proljetne (kukuruz, krumpir, šećerna repa itd). Istraživanja pokazuju kako su prosječni prinosi ozimih žitarica na poljima gdje se korovi ne suzbijaju manji za 8.7% (raž) i 14.2% (pšenica, ječam). Osim direktnih šteta u vidu gubitka prinosa korovi uzrokuju i neizravne štete u smislu otežane žetve, smanjene vrijednosti proizvoda, polijeganje usjeva i jači razvoj bolesti. Isto tako zakorovljeni usjevi kasnije dozrijevaju sa zrnom slabije kvalitete, a kod domaćih životinja i ljudi mogu izazvati dermatitise i alergijske reakcije.

Rast i razvoj određenih vrsta korova u ozimim žitaricama počinje već u jesen pa se nekada raširena primjena herbicida u vrijeme intenzivnog travanjskog porasta zadnjih desetljeća počela provoditi već nakon jesenskog nicanja žitarica zato što je obična slakoperka ili pahovka postala dominantna jednogodišnja korovna biljka. Toj biljci pogoduju suha i pjeskovita tla, sjeme klija u jesen na dubini od oko 1 cm. Dobro busa te može narasti do 100 cm što ju čini višom od modernih sorti pšenice. Prirodno stanište su joj ozime žitarice, a zbog plodoreda i dugovječnog sjemena brzo se širi i naseljava nove površine. Od travnih korova još se mogu naći engleski ljulj (lat. Lolium perenne) i lisičji repak (lat. Alopecurus mysuroides). Upravo jednogodišnje korovne trave koje najčešće niču u jesen zajedno s posijanim žitaricama tokom posljednjih desetljeća su bitno utjecale na novu strategiju borbe protiv korova, a to je jesenska primjena već nakon sjetve a prije nicanja, još češće nakon punog ponika u fazi 3-4 lista do kraja busanja. Pošto većina korovnih trava pripada istoj biološkoj skupini kao i biljke koje se uzgajaju  (Gramineae i Poaceae) pa je selektivnost većine kemijskih djelatnih tvari (graminicidi) u žitaricama izražena u ranijim rokovima primjene. Drugi važan korov je broćika (lat. Galium aparinae). Naime ova biljka od svih korova može nanijeti najveće štete te najviše smanjiti urod. Naraste do 150 cm u visinu snažne stabljike te je oštro četverobridna i ljepljiva zbog čekinjastih dlaka. Lišće je duguljasto te ima malu bodlju na vrhu i prekriveno je čekinjastim kukastim dlakama. Sjeme klija s dubine od oko 10 cm, a dio populacije niče već u jesen pri temperaturama od 11°C do 15°C. Sjeme je oblikom i masom dosta slično pšenici pa ga prilikom berbe kombajn ne izdvaja. 

Kada se u obzir uzme činjenica da 100 vlati slakoperke ili pahovke po jednom metru kvadratnom smanjuje prinos ozime pšenice za oko 950 kg/ha, a ozimog ječma na oko 460 kg/ha te kada uvidimo da 20-30 biljaka broća ili mačka po kvadratnom metru može prepoloviti urode možemo vidjeti isplativost rane primjene herbicida u žitaricama.   

U sjetvi ozimih kultura potrebno je pridržavati se dobre poljoprivredne prakse  što znači osigurati čisto sjeme i dorađeno sjeme proizvođačkih tvrtki te izbjegavati farmersko sjeme. Treba dobro osmisliti plodored pogotovo u sustavu integrirane proizvodnje. Potrebno je kvalitetno i u pravo vrijeme obraditi zemlju, održavati optimalan pH čime se utječe na kondiciju žitarica. U žitaricama zbog gustog sklopa nije moguće provoditi mehaničke mjere zaštite od korova pa je potrebno primijeniti herbicide u jesenskom roku samo ako su žitarice posijane rano, a polja su zakorovljena najopasnijim vrstama koje su opisane ovdje. Ostali jesenski korovi niskog i srednjeg rasta (mrtva kopriva, čestoslavica i mišjakinja) imaju značajno manji utjecaj na žitarice gustog sklopa pa je njihov prag štetnosti znatno veći i iznosi oko 15-20 biljaka na metar kvadratni.

Preporuka struke je da se nakon sjetve, a prije nicanja kulture primjeni rezidualni herbicidi uz dobru pripremu i usitnjenost tla. Sjetva mora biti obavljena na propisanoj dubini (prosječno 5 cm). Većina danas registriranih herbicida za jesensku primjenu mogu se koristiti već nakon sjetve kada aplikacija ne ovisi o razvojnoj fazi, ali ovim se tretiranjem korovi suzbijaju intuitivno jer nisu niknuli pa ne možemo procijeniti njihovu kritičnu brojnost. Treba voditi računa o tome koji herbicidi se smiju koristiti u pojedinim vrstama strnih žitarice. U ozimoj pšenici, ječmu i raži dopušteni su pripravci na osnovi pendimetalina, ali samo nakon sjetve a prije nicanja. Česta je kombinacija Filona i Logran WG koja je dozvoljena u usjevima ozime pšenice, ječma, raži i tritikalu. Noviji herbicid Herbaflex je dopušten u ozimoj i jaroj pšenici i ječmu, a Cougar samo u ozimoj pšenici.

Nakon nicanja u jesen od faze tri lista pa do jesenskih negativnih temperatura primjena herbicida je ekonomičnija i povoljnija s ekološkog stajališta jer se radi s nižim dozama i količinama, a učinkovitost je bolja jer ih korovi usvajaju preko korijena. Vrlo je bitno ne tretirati žitarice jesenskim herbicidima u klijanju i nicanju. Kod jesensko-zimskog suzbijanja korova u žitaricama treba paziti na dnevne i noćne temperature zraka. U satima tokom kojih se primjenjuju herbicidi poželjno je da temperature budu veće od 5°C (optimum između 8°C i 10°C) dok bi najniže noćne vrijednosti trebale biti iznad 0°C.

Negativna strana jesenskog tretiranja je ta da se njime ne suzbijaju višegodišnji korovi, a neke aktivne tvari iz skupine sulfonilureja mogu štetiti osjetljivim kulturama u plodoredu kao što su šećerna repa, luk, uljana repica, lucerna i sl. ako je tlo sa nepropusnim slojem i pH vrijednosti 6,5. Ta šteta može nastati nakon višegodišnje primjene.   

Izdvojeni sadržaj