Ekološka poljoprivreda

Ekologija

Ekologija

"Ekološka proizvodnja" ("organska", "biološka") poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.

  •  omogućava održivo gospodarenje prirodnim resursima (čuva plodnost tla, floru i faunu, vode i atmosferu),
  •  zabranjuje primjenu kemijskih pesticida, umjetnih mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija,
  •  omogućava vraćanje ravnoteže u prirodu te time čuva biološku raznolikost
  •  potiče razvoj ruralnih područja i omogućava razvoj malih obiteljskih gospodarstava,
  •  doprinosi do razvoja eko turizma i eko sela te time povezuje poljoprivredne, turističke i zanatske aktivnosti.

“Ekološki proizvod" je proizvod s 95% ili više ekoloških sastojaka. Ovih 5% ostavlja se za slučaj onečišćenja iz atmosfere poput kiselih kiša ili pesticida donesenih vjetrom sa susjednog imanja i slično. Definirano je što sve ulazi u ovih 5% pa tako npr. nije moguće marmeladu zaslađivati bijelim rafiniranim šećerom jer se onda gubi dosljednost već to moraju biti prirodni sastojci, ali koji ne posjeduju certifikat, kao npr. voda koju je nemoguće certificirati. Točan popis dozvoljenih proizvoda koji se mogu staviti u tih 5% propisan je od strane Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (dalje: MPRRR). Ekološki proizvod mora imati sve sastojke navedene na etiketi.

Proizvođač u ekološkoj proizvodnji" je pravna ili fizička osoba koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje, a upisana je u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. “Proizvodna jedinica u ekološkoj proizvodnji" cijelo je gospodarstvo ili dio gospodarstva, koji su jasno odvojeni od svake druge jedinice, a proizvode sukladno s odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisima donesenih na temelju njega.

Ekološki proizvod označen je “znakom ekološkog proizvoda", koji je jedinstvena propisana oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno s Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisima donesenim na temelju njega. Ekološka poljoprivreda definirana je od strane Međunarodnog udruženja za razvoj organske poljoprivrede – International Federation of Organic Agriculture Movements (IFOAM), te prihvaćena u programima Organizacije ujedinjenih naroda (WHO i FAO), te Vijeća Europske unije (Uredba vijeća 2092/91 od 24. lipnja 1991), gdje se provodi prema posebnim standardima i pravnim propisima, a zajednička radna skupina FAO/WHO pri UN-u radi na smjernicama za proizvodnju ekološke hrane (Pravilnik o prehrani). Hrvatska je prihvatila međunarodne norme i donijela paket zakona i propisa koji reguliraju ekološku proizvodnju. Danas se jako puno govori i o eko proizvodima, kako u proizvodnji tako i u prodaji pa mali savjet ne može biti previše.

Savjet koji se žele zdravo hraniti: ne nasjedajte na priče prodavača na tržnicama, kako je voće, povrće ili meso koje Vam nude uzgojeno na ekološki način, a na njima nema znaka ekološkog proizvoda. Da su ispunili uvjete koji se postavljaju za ekološki proizvod, sigurno ne bi "zaboravili" istaknuti znak ekološkog proizvoda. Također obratite pozornost, ako postoji neki znak, radi li se o znaku koji propisuje zakon, ili je samo to neki proizvoljni crtež zelene jabuke, lista i slično.
Obratite pažnju i na pojam "zdrava hrana". Pojam "zdrava hrana" predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi, jer prema "Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica" svi prehrambeni proizvodi na tržištu MORAJU biti zdravi, u suprotnom, ne smiju biti dostupni potrošaču, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnog mjesta.

Eko proizvodnja i Hrvatska

Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj tek je u začetku. Najveći razlog tome je neinformiranost proizvođača koji, uz malo preinaka i uvođenje kontrole, lako mogu dobiti pravo na označavanje svojih proizvoda eko etiketama. Iako je posljednjih godina udvostručena površina zemljišta na kojima se uzgajaju eko proizvodi, te su brojke i dalje zanemarive – dosežu tek 1,29 posto ukupnog broja poljoprivrednih površina.Ako te brojke usporedimo s udjelom ekoloških površina u državama  članicama Europske unije, koji se kreće od 5 do 10%. Krajem 2009. godine broj upisanih proizvođača u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji se vodi pri MPRRR bio je 817, a u ljeto 2010. godine više od 1.000 ekoloških proizvođača. Potražnja za ekološkim proizvodima u Hrvatskoj stalno raste, posebice kod urbanog stanovništva i turista. Kupci radije odabiru domaće ekološke proizvode odlične kvalitete.

Kako početi sa ekološkim uzgoje?

Konvencionalna proizvodnja najviše je zastupljena u Hrvatskoj, a odlikuje ju korištenje mineralnih gnojiva, kemijskih sredstava za zaštitu bilja, te upotreba tretiranog sjemena. Da bi netko s konvencionalne prešao na eko-proizvodnju prvo se mora obratiti nadzornoj stanici, ovlaštenom tijelu od MPRRR, koje će nakon pregleda zemlje definirati prijelazno razdoblje u kojem se zemlja treba očistiti od tragova sintetskih tvari. Proizvod u ovom vremenu uzgoja na deklaraciji ne smije koristiti eko-znak jer se takav proizvod ne tretira kao potpun ekološki proizvod, bez obzira što je proizveden od netretiranog sjemena i u potpunosti slijedi ekološki način uzgoja. U eko uzgoju može se koristiti samo ekološko sjeme koje je odobrilo MPRRR i nadzorne stanice. Trenutačno se takvo sjeme za veće površine ne može pronaći u Hrvatskoj pa se uvozi iz Nizozemske i drugih zemalja EU dok se eko-sjeme za osobne potrebe može pronaći u nekoj od sjemenari, uzgojiti ga ili kupiti od eko poljoprivrednika..

Uvjeti za ostvarivanje potpore za ekološku poljoprivrednu proizvodnju su:

  •  upis u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji kojeg vodi Ministarstvo poljoprivrede;
  •  poljoprivredno zemljište na kojem se vrši ekološka proizvodnja mora  biti   registrirano u ARKOD sustavu i u sustavu kontrole ekološke proizvodnje;
  •  podnošenje Zahtjeva za ulazak u sustav potpore za ekološku proizvodnju (EKO Zahtjev);
  •  podnošenje Jedinstvenog zahtjeva za potporu (svake godine u razdoblju od 1.3. -15.5).  

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju korisniku koji udovoljava uvjetima za ulazak u sustav potpore za ekološku proizvodnju, izdaje EKO odluku kojom se utvrđuje obavezna površina za kontrolu, a na temelju podataka iz EKO zahtjeva. 
Ulaskom u sustav potpore za ekološku proizvodnju poljoprivrednici su obvezni najmanje dvije godine obavljati poljoprivrednu aktivnost na zemljištu u sustavu ekološke proizvodnje na najmanje onoliko hektara koliko je utvrđeno u EKO Odluci te se pridržavati uvjeta višestruke sukladnosti. Uvjet za ostvarivanje potpore po hektaru za ekološku poljoprivrednu proizvodnju za svaku iduću godinu nakon godine podnošenja EKO zahtjeva, jest podnošenje Godišnjeg zahtjeva za potporu u ekološkoj proizvodnji. 
 
Korisnici u sustavu ekološke proizvodnje, u okviru mjera ruralnog razvoja, uz regionalno plaćanje ostvaruju i dodatna plaćanja za oranice, livade i pašnjake, te za povrće i višegodišnje nasade koji su u ekološkoj proizvodnji.  Primjerice, uz regionalno plaćanje čiji maksimalni jedinični iznos za proizvodnju 2012. godinu za oranice iznosi 2.300 kuna, korisnik koji ima oranice u ekološkoj proizvodnji može ostvariti dodatnih 2.600 kuna po hektaru zemlje. Kada je riječ o povrću i višegodišnjim nasadima dodatni iznos se povećava do 4.300 kuna. Dakle,  korisnik koji ima višegodišnje nasade pod ekološkom proizvodnjom ostvaruje 6.600 kuna godišnje po hektaru. Što u svakom slučaju nije zanemariv iznos.